Draško Cvijanović, elektrohipersenzibilna osoba (svjedočenje)
SAŽETAK
Riječ zračenje u svakodnevnom govoru uglavnom se odnosi na nešto poput radioaktivnosti ili, recimo, zračenja sunca, gdje prijenos viška energije stvara jasnu štetu. Kada govorimo o (navodnoj?) preosjetljivosti na vrlo niske vrijednosti elektromagnetskog polja, takva trenutna oštećenja najvjerojatnije uopće ne nastaju.
Povijesno gledano, postoji razuman otpor odbacivanju ovog modela zračenja u odnosu na elektroosjetljivost jer trenutno ne postoji drugi primjenjivi model, ali je metodološki potrebno razlikovati opis od verifikacije ili objašnjenja fenomena.
Jasno je dokazano da su vrlo niske razine polja ("zračenje") od nekog biološkog značaja (magnetoecepcija), iako je biološka svrha uglavnom nepoznata. Ipak, pod utjecajem modela "zračenja" ostaje rezoniranje "ako nije agresivno, onda je sve u tvojoj glavi", što je danas više-manje dominantan stav, čak i među dobronamjernim istraživačima koji nisu elektrosenzibilni.
POJAM "RADIJACIJA" KAO ČESTI IZVOR ZABLUDA U VEZI S FENOMENOM "ELEKTROHIPEROSJETLJIVOSTI"
Draško Cvijanović, električki preosjetljive osobe
SAŽETAK
"Zračenje" općenito se uglavnom odnosi na nešto poput ionizirajućeg ili, recimo, UV utjecaja, gdje pretjerani prijenos energije rezultira nekim vidljivim oštećenjem. Kada je riječ o (navodnoj?) preosjetljivosti na ekstremno niske razine EMF-a, takva "automatizirana" oštećenja vjerojatno uopće ne nastaju.
Postoji razumna (povijesno inducirana) nevoljkost da se napusti vjerodostojnost modela zračenja za EHS zbog nedostatka bilo kojeg drugog prihvatljivog modela utjecaja, ali metodološki je potrebno razdvojiti poziv za opisivanje i odobravanje fenomena EHS od poziva da se on objasni.
Takvi podražaji s iznimno malim utjecajem dobro su dokazani kao biološki relevantni (magnetorecepcija), iako većina njihove svrhe ostaje nepoznata. Ipak, pod (makar i implicitnim) utjecajem modela zračenja, opstaje rezoniranje da "ako nije agresivno, onda je sve u tvojoj glavi", što je danas više-manje prevladavajuće stajalište, čak i među dobroumnim istraživačima (koji sami nisu osjetljivi).
Trenutno, kako bi se izbjegli takvi inputi, postoje tvrdnje od strane oboljelih da redefiniraju EHS definiciju kao "neugodu povezanu s okolinom koja je pod utjecajem rada određenih električnih uređaja". To je prilično hrabar, ali nužan korak kako bi se izbjeglo ismijavanje poziva da se nagađa prisutnost zračenja kroz takozvane provokacijske studije. To ne znači napuštanje studija provokacije, samo potrebu da se redizajniraju bez predrasuda o mehanizmu.
