ZAKON
O ZAŠTITI OD NEJONIZUJUĆIH ZRAČENJA
("Službeni glasnik RS" br. 36/09)
I. OSNOVNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se zakonom uređuju uvjeti i mjere za zaštitu zdravlja ljudi i zaštitu okoliša od štetnog djelovanja neionizirajućeg zračenja pri korištenju izvora neionizirajućeg zračenja.
Zaštita od profesionalne izloženosti izvorima neionizirajućeg zračenja nije predmet ovog zakona.
Članak 2
Pojedini pojmovi korišteni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
1) neionizirajuće zračenje je elektromagnetsko zračenje koje ima energiju fotona manju od 12,4 eV. Uključuju: ultraljubičasto ili ultraljubičasto zračenje (valne duljine 100-400 nm), vidljivo zračenje (valne duljine 400-780 nm), infracrveno zračenje (valne duljine 780nm - 1 mm), radiofrekventno zračenje (frekvencije 10 kHz - 300 GHz), elektromagnetska polja niskih frekvencija. (frekvencije 0-10 kHz) i lasersko zračenje. Neionizirajuće zračenje uključuje ultrazvuk ili zvuk čija je frekvencija veća od 20 kHz;
2) izvor neionizirajućeg zračenja je uređaj, instalacija ili objekt koji emitira ili može emitirati neionizirajuće zračenje;
3) izvor neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa je izvor koji može biti opasan za zdravlje ljudi, uzimajući u obzir najbolje dostupne znanstvene podatke;
4) objekt s izvorom neionizirajućeg zračenja je objekt u kojem se proizvode ili koriste izvori neionizirajućeg zračenja;
5) granica izloženosti neionizirajućem zračenju je najveća dopuštena vrijednost jakosti polja u okolišu, koja je određena normom ili drugim propisom. Ovo se ograničenje ne odnosi na pacijente u zdravstvenim ustanovama u kojima se primjenjuju kontrolirane medicinske terapije ili dijagnostički postupci;
6) zona opasnog zračenja je prostor oko izvora neionizirajućeg zračenja u kojem intenzitet neionizirajućeg zračenja prelazi propisanu granicu;
7) životni okoliš je skup prirodnih i stvorenih vrijednosti čiji složeni međusobni odnosi čine okoliš, odnosno prostor i uvjete za život;
8.) stanovništvo čine ljudi svih dobi, spola i zdravstvenog stanja koji obavljaju sve životne aktivnosti. Ove osobe ne moraju biti svjesne da su izložene neionizirajućem zračenju i ne moraju znati štetne učinke tog zračenja;
9) operater ili operater je osoba koja radi s izvorima ili nadzire rad izvora neionizirajućeg zračenja;
10) zaštita od neionizirajućeg zračenja obuhvaća skup mjera i postupaka kojima se sprječava ili smanjuje štetno djelovanje neionizirajućeg zračenja u okoliš;
11) ispitivanje zračenja koje potječe od izvora neionizirajućeg zračenja je mjerenje i po potrebi izračunavanje parametara polja i njegove prostorne raspodjele u okolišu;
12) izvanredni događaj je neplanirani događaj u kojem je zbog ljudske pogreške ili kvara opreme došlo ili bi moglo doći do štetnog djelovanja neionizirajućeg zračenja na zdravlje ljudi.
II. NAČELA
Članak 3
Propis o zaštiti od neionizirajućeg zračenja temelji se na sljedećim načelima:
1) načelo zabrane - nije dopušteno izlaganje neionizirajućem zračenju iznad propisane granice i svako nepotrebno izlaganje neionizirajućem zračenju;
2) načelo proporcionalnosti - uvjeti i dopuštenost korištenja izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa određuju se i cijene prema koristi koju njihova uporaba pruža društvu u odnosu na potencijalne rizike štetnih učinaka zbog njihove uporabe, uzimajući u obzir razinu i trajanje izloženosti stanovništva u konkretnom slučaju, dobnu i zdravstvenu strukturu potencijalno izloženog stanovništva, način, vrijeme i mjesto korištenja takvog izvora, prisutnost drugih izvora s različitim učestalosti, kao i druge relevantne okolnosti konkretnog slučaja;
3) načelo javnosti - podaci o neionizirajućem zračenju dostupni su javnosti.
III. MJERE ZAŠTITE OD NEIONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA
Članak 4
U provedbi zaštite od neionizirajućeg zračenja poduzimaju se sljedeće mjere:
1) propisivanje granica izloženosti neionizirajućem zračenju;
2) otkrivanje prisutnosti i utvrđivanje razine izloženosti neionizirajućem zračenju;
3) utvrđivanje uvjeta za korištenje izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa;
4) osiguranje organizacijskih, tehničkih, financijskih i drugih uvjeta za provedbu zaštite od neionizirajućeg zračenja;
5) vođenje evidencije o izvorima neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa;
6) označavanje izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa i zone opasnog zračenja na propisani način;
7) provođenje kontrole i osiguravanje kakvoće izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa na propisani način;
8.) primjena sredstava i opreme za zaštitu od neionizirajućeg zračenja;
9) kontrola razine izloženosti okoliša neionizirajućem zračenju i kontrola provedenih mjera zaštite od neionizirajućeg zračenja;
10) osiguranje materijalno-tehničkih i drugih uvjeta za sustavno ispitivanje i praćenje razine neionizirajućeg zračenja u okolišu;
11) obrazovanje i stručno usavršavanje kadrova u području zaštite od neionizirajućeg zračenja u okolišu;
12) informiranje stanovništva o zdravstvenim učincima izloženosti neionizirajućem zračenju i mjerama zaštite te informiranje o stupnju izloženosti okoliša neionizirajućem zračenju.
Članak 5
U cilju otkrivanja prisutnosti, utvrđivanja opasnosti, obavještavanja i poduzimanja mjera zaštite od neionizirajućeg zračenja provodi se sustavno ispitivanje razine neionizirajućeg zračenja u okolišu.
Vlada donosi Program sustavnog ispitivanja razine neionizirajućeg zračenja u okolišu za razdoblje od dvije godine.
Program iz stavka 2. ovoga članka izrađuje ministarstvo nadležno za zaštitu od neionizirajućeg zračenja (u daljnjem tekstu: ministarstvo) u suradnji s tijelom nadležnom za poslove zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: tijelo autonomne pokrajine).
Republika, odnosno autonomna pokrajina osigurava financijska sredstva za provedbu programa iz stavka 2. ovoga članka.
Sustavno ispitivanje razine neionizirajućeg zračenja u okolišu može provoditi trgovačko društvo, poduzeće i druga pravna osoba ako ispunjava uvjete u pogledu kadra, opreme i prostora.
Ispunjavanje uvjeta iz stavka 5. ovoga članka rješenjem utvrđuje ministar nadležan za zaštitu od neionizirajućeg zračenja (u daljnjem tekstu: ministar).
Rješenje iz stavka 6. ovoga članka je konačno.
Bliže uvjete koje moraju ispunjavati osobe iz stavka 5. ovoga članka koje obavljaju poslove sustavnog ispitivanja razine neionizirajućeg zračenja, te način i metode sustavnog ispitivanja razine neionizirajućeg zračenja u okolišu propisuje ministar.
Osobe iz stavka 5. ovoga članka koje provode sustavno ispitivanje razine neionizirajućeg zračenja u okolišu obvezne su godišnje izvješće o rezultatima ispitivanja dostaviti ministarstvu, a za područje autonomne pokrajine i nadležnom tijelu autonomne pokrajine najkasnije do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu, a u slučaju izvanrednog događaja odmah.
Ministar propisuje sadržaj i izgled obrasca izvješća iz stavka 9. ovoga članka.
Članak 6
Trgovačko društvo, poduzeće, druga pravna osoba i poduzetnik mogu koristiti izvore neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa ako ispunjavaju sljedeće uvjete:
1) imati procjenu utjecaja na okoliš za te izvore neionizirajućeg zračenja, sukladno zakonu;
2) da razina izloženosti stanovništva ne prelazi propisane granice.
Ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka rješenjem utvrđuje ministar, a za područje autonomne pokrajine nadležno tijelo autonomne pokrajine.
Rješenje iz stavka 2. ovoga članka je konačno.
Za izdavanje rješenja iz stavka 2. ovoga članka plaća se pristojba u skladu sa zakonom kojim se uređuju upravne pristojbe.
Osobe iz stavka 1. ovoga članka ne mogu započeti s korištenjem izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa prije nego dobiju potvrdu o ispunjavanju uvjeta za njihovu uporabu.
Ministar propisuje:
1) granice izloženosti neionizirajućem zračenju;
2) izvore koji se smatraju izvorima neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa, kao i način njihova ispitivanja.
Članak 7
Odredbe članka 6. ovoga zakona ne odnose se na izvore neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa koji su registrirani pri ministarstvu nadležnom za poslove obrane i ministarstvu nadležnom za unutarnje poslove.
Iznimno, odredbe članka 6. ovoga zakona ne odnose se na:
1) izvore neionizirajućeg zračenja koji se prevoze željeznicom, motornim vozilom, zrakoplovom ili plovilom, kada je tehnički osigurano da se izvor ne može koristiti ili može stvarati neionizirajuće zračenje;
2) izvore neionizirajućeg zračenja koji se skladište ili koriste za prodaju ili u druge svrhe u takvom stanju da ih nije moguće staviti u pogon ili koristiti na način koji bi predstavljao potencijalnu opasnost.
Članak 8
Gospodarsko društvo, poduzeće, druga pravna osoba i poduzetnik koji koriste izvore neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa dužni su voditi evidenciju o tim izvorima i imenovati osobu odgovornu za primjenu zaštite od neionizirajućeg zračenja.
Evidencija o izvorima neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa sadrži osobito podatke o: nazivu, namjeni i vrsti uređaja, frekvenciji, snazi i načinu rada.
Bliži sadržaj evidencije iz stavka 2. ovoga članka propisuje ministar.
Članak 9
Gospodarsko društvo, trgovačko društvo, druga pravna osoba i poduzetnik koji koriste propisane izvore neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa dužni su osigurati ispitivanje njihove razine zračenja u okolišu.
Prvo ispitivanje izvora zračenja iz stavka 1. ovoga članka dužno je osigurati privredno društvo, poduzeće, druga pravna osoba i poduzetnik prije početka korištenja izvora ili kod povećanja broja izvora, odnosno kod promjene uvjeta korištenja izvora ili rekonstrukcije objekta s izvorima neionizirajućeg zračenja.
Periodično ispitivanje razine neionizirajućeg zračenja izvora iz stavka 1. ovoga članka provodi se u propisanom roku.
Troškove ispitivanja izvora iz stavka 1. ovoga članka snosi korisnik tih izvora.
Ministar propisuje vrste izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa za koje je obvezno ispitivanje razine neionizirajućeg zračenja te vrijeme njihova ispitivanja.
Članak 10
Ispitivanje razine zračenja izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa za okoliš može obavljati gospodarsko društvo, poduzeće i druga pravna osoba ako ispunjava uvjete u pogledu kadra, opreme i prostora.
Ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka rješenjem utvrđuje ministar, a za područje autonomne pokrajine nadležno tijelo autonomne pokrajine.
Za izdavanje rješenja iz stavka 2. ovoga članka plaća se pristojba u skladu sa zakonom kojim se uređuju upravne pristojbe.
Bliže uvjete koje moraju ispunjavati osobe iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.
Odobrenje za ispitivanje razine izvora neionizirajućeg zračenja iz stavka 2. ovoga članka oduzet će ministar, odnosno nadležno tijelo autonomne pokrajine ako se naknadno utvrdi da trgovačko društvo, poduzeće i druga pravna osoba ne ispunjava propisane uvjete ili ako se utvrdi da je rješenje izdano na temelju neistinitih i netočnih podataka.
Odlukom iz st. 2. i 5. ovoga članka je konačna.
Članak 11
Gospodarsko društvo, trgovačko društvo, druga pravna osoba i poduzetnik koji koriste izvore neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa dužni su voditi evidenciju i čuvati dokumentaciju o obavljenim ispitivanjima izvora neionizirajućeg zračenja iz članka 9. ovoga zakona.
Javnost ima pravo pristupa informacijama iz stavka 1. ovoga članka, sukladno zakonu.
Članak 12
Gospodarsko društvo, trgovačko društvo, druga pravna osoba i poduzetnik, odnosno operater ili operater, dužni su o izvanrednom događaju odmah, a najkasnije u roku od 24 sata izvijestiti ministarstvo, a za područje autonomne pokrajine nadležno tijelo autonomne pokrajine, odnosno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove zaštite okoliša.
Obavijest iz stavka 1. ovoga članka sadrži osobito podatke o okolnostima izvanrednog događaja, mjestu, vremenu, neposrednoj opasnosti za zdravlje ljudi te kratak opis poduzetih mjera.
Članak 13
U svrhu ispitivanja izloženosti okoliša neionizirajućem zračenju, na zahtjev ministarstva, odnosno nadležnog tijela autonomne pokrajine, provode se posebna mjerenja.
Troškove mjerenja iz stavka 1. ovoga članka snosi ministarstvo, odnosno nadležno tijelo autonomne pokrajine, osim u slučaju da se mjerenjem utvrde nepravilnosti u radu ili prekoračenje propisanih graničnih vrijednosti emisije, kada troškove snosi vlasnik emitera zračenja.
IV. NADZOR
Članak 14
Nadzor nad provedbom odredaba ovoga zakona i propisa donesenih na temelju ovoga zakona obavlja ministarstvo.
Inspekcijski nadzor provodi ministarstvo putem inspektora zaštite okoliša u okviru djelokruga utvrđenog ovim zakonom.
Obavljanje inspekcijskog nadzora izvora neionizirajućeg zračenja na području autonomne pokrajine povjerava se autonomnoj pokrajini, u skladu s ovim zakonom.
Jedinici lokalne samouprave povjerava se nadzor nad izvorima neionizirajućeg zračenja za koje odobrenje za građenje i početak rada izdaje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave.
U provođenju inspekcijskog nadzora inspektor zaštite okoliša ima pravo i dužnost:
1) kontrolira ispunjava li trgovačko društvo, poduzeće, druga pravna osoba i poduzetnik propisane uvjete za korištenje izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa;
2) kontrolira jesu li osobe iz čl. 8. i 11. ovoga zakona vode propisane evidencije;
3) kontrolira je li osobama iz članka 9. ovoga zakona omogućeno ispitivanje ozračenosti izvora neionizirajućeg zračenja u okolišu;
4) provjerava ispunjavaju li pravne osobe koje provode sustavno ispitivanje razine neionizirajućeg zračenja u okolišu propisane uvjete;
5) provjerava ispunjavaju li pravne osobe koje provode ispitivanje razine zračenja izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa za okoliš propisane uvjete;
6) provjerava jesu li privredno društvo, trgovačko društvo, druga pravna osoba, poduzetnik, operater ili rukovatelj u roku o izvanrednom događaju obavijestili ministarstvo, a za područje autonomne pokrajine nadležno tijelo autonomne pokrajine, odnosno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove zaštite okoliša;
7) kontrolira provode li se mjere zaštite od neionizirajućeg zračenja.
Članak 15
U obavljanju poslova iz članka 14. ovoga zakona inspektor zaštite okoliša ovlašten je:
1) nalaže otklanjanje utvrđenih nedostataka i ispunjavanje propisanih uvjeta osobama koje koriste izvore neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa u roku koji sam odredi;
2) zabraniti rad osobama koje koriste izvore neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa ako utvrđeni nedostaci nisu otklonjeni u određenom roku;
3) naredi vođenje evidencije iz čl. 8. i 11. ovog zakona;
4) naređuje ispunjavanje propisanih uvjeta za obavljanje sustavnog ispitivanja razine neionizirajućeg zračenja u okolišu, kao i ispitivanja zračenja izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa u okolišu;
5) narediti sustavno ispitivanje razine neionizirajućeg zračenja u okolišu na propisani način;
6) na propisani način narediti ispitivanje razine zračenja izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog značaja za okoliš;
7) narediti provođenje drugih mjera zaštite od neionizirajućeg zračenja, sukladno zakonu.
Članak 16
Inspektori zaštite okoliša prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora moraju imati službenu iskaznicu i naljepnicu.
Ministar propisuje oblik službene legitimacije te izgled i sadržaj oznake.
V. NADLEŽNOST ZA RJEŠAVANJE PRIGOVORA
Članak 17
O mjerama iz članka 15. ovoga zakona inspektor zaštite okoliša donosi rješenje.
Protiv rješenja inspektora zaštite okoliša dopuštena je žalba ministru u roku od 15 dana od dana primitka rješenja.
Žalba protiv rješenja inspektora zaštite okoliša ne odgađa izvršenje rješenja.
Rješenje ministra po žalbi iz stavka 3. ovoga članka je konačno.
VI. KAZNENE ODREDBE
Članak 18
Novčanom kaznom od 1.500.000 do 3.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup trgovačko društvo, poduzeće ili druga pravna osoba ako:
1) obavlja sustavno ispitivanje razine neionizirajućeg zračenja u okolišu, a ne ispunjava propisane uvjete ili nema akt o ispunjavanju tih uvjeta (članak 5.);
2) ne ispunjava propisane uvjete za korištenje izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa ili ako koristi izvore neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa prije nego što je dobio akt o ispunjavanju propisanih uvjeta (članak 6.);
3) ne osigura ispitivanje razine zračenja izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa za okoliš (članak 9.);
4) obavlja ispitivanje razine zračenja izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa za okoliš, a ne ispunjava propisane uvjete ili nema akt o ispunjavanju tih uvjeta (članak 10.);
5) u propisanom roku ne obavijesti ministarstvo, nadležno tijelo autonomne pokrajine, odnosno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove zaštite okoliša (članak 12.).
Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 100.000 do 200.000 dinara i odgovorno lice u pravnom licu.
Pored novčanih kazni za gospodarske prijestupe iz stavka 1. toč. 1), 2), 3) i 4) ovoga članka trgovačkom društvu, poduzeću ili drugoj pravnoj osobi može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja određene gospodarske djelatnosti u trajanju do deset godina.
Uz novčanu kaznu za gospodarski prijestup iz stavka 1. ovoga članka odgovornoj osobi u pravnoj osobi može se izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja određenih poslova do deset godina.
Članak 19
Novčanom kaznom od 500.000 do 1.000.000 dinara kaznit će se za prekršaj trgovačko društvo, poduzeće ili druga pravna osoba ako:
1) u propisanom roku ministarstvu, odnosno nadležnom tijelu autonomne pokrajine ne dostavi izvješća o rezultatima sustavnog ispitivanja razine neionizirajućeg zračenja u okolišu (članak 5. stavak 9.);
2) ne vodi propisanu evidenciju o izvorima neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa i ne odredi osobu odgovornu za primjenu mjera zaštite od neionizirajućeg zračenja (članak 8. stavak 1.);
3) ne vodi evidenciju i ne čuva dokumentaciju o obavljenim ispitivanjima razine zračenja izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa u okoliš (članak 11. stavak 1.).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 25.000 do 50.000 dinara i odgovorno lice u privrednom društvu, preduzeću ili drugom pravnom licu.
Članak 20
Novčanom kaznom od 250.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj preduzetnik ako:
1) ne ispunjava propisane uvjete za korištenje izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa ili ako koristi izvore neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa prije nego što je dobio akt o ispunjavanju propisanih uvjeta (članak 6.);
2) ne vodi propisanu evidenciju o izvorima neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa i ne odredi osobu odgovornu za primjenu mjera zaštite od neionizirajućeg zračenja (članak 8. stavak 1.);
3) ne osigura ispitivanje razine zračenja izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa za okoliš (članak 9.);
4) ne vodi evidenciju i ne čuva dokumentaciju o obavljenim ispitivanjima razine zračenja izvora ionizirajućeg zračenja od posebnog interesa za okoliš (članak 11. stavak 1.);
5) u propisanom roku ne obavijesti ministarstvo, nadležno tijelo autonomne pokrajine, odnosno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove zaštite okoliša (članak 12.).
Za prekršaj iz stavka 1. točke 1. ovoga članka poduzetniku se uz novčanu kaznu može izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja određene djelatnosti u trajanju do tri godine.
VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 21
Propise za izvršavanje ovoga zakona donijet će ministar u roku od godinu dana od dana njegova stupanja na snagu.
Članak 22
Gospodarska društva, poduzeća, druge pravne osobe i poduzetnici koji koriste izvore neionizirajućeg zračenja dužni su uskladiti svoje poslovanje s odredbama ovoga zakona u roku od tri godine od dana njegova stupanja na snagu.
Članak 23
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".
