fbpx

Iz knjiga

U ovo sekciji možete pronaći poglavlja iz knjiga o radiesteziji isključivo sa dopuštenjem autora, izdavača ili su u "slobodnoj zoni na internetu " za publikovanje.

Sinusi i radiestezija

Kad govorimo o sinusima, onda poglavito kod pregleda mislimo na sinusne šupljine u  kostima lobanje. Jednim zajednickim imenom zovemo ih paranazalnim sinusima a  razlikujemo: 1. C eone sinuse (Sinus frontalis), 2. Sinus sitaste kosti (Sinus ethimoidalis), 3.  celjusne sinuse (Sinus maxillares), 4. Sfenoidalni sinus (Sinus sphenoidalis).  Vrlo su cesti upalni procesi, koji se zbivaju u podrucjima jednog, više ili svih sinusa.   Sluznica pokriva stijenke raznih sinusa. Iako je ta sluznica tanja od 1 mm, ona pri  upali postaje nekoliko puta debljom, i može ispuniti potpuno sinusne šupljine, te izaziva bol  svojim pritiskom na zidove šupljina. Cesto dolazi do gnojnih upala pracenih eksudatom.

Opširnije: Sinusi i radiestezija

Oči i anatomija

OKO  (Oculus) Oci primaju vidne podražaje koji nam dolaze iz vanjskog okolnog podrucja u obliku  slika, koje se na mrežnici stvaraju svake pedesetine sekunde i nestaju da bi ponovno primili  novu sliku. Na taj nacin, slicno kao u kinu dobijamo pokrete u prirodi. Oko sacinjava ocna  jabucica (Bulbus oculi), te ocni živac (Nervus opticus) kao i pomocni mišici, krvotok i  pomocni živci.   Ocna jabucica (Bulbus oculi) sastoji se iz rožnice (Comea), šarenice (Iris), zjenice  (Pupilla), lece (Lens crystalina), staklovine (Corpus vitreum), bjeloocnice (Selera), žilnice  (Chorioidea), mrežnice (Retina) i vidnog živca (Nervus opticus). Osim toga na ocnoj jabucici nailazimo na pet mišica za pokretanje ocne jabucice. To  su gornji i donji ravni mišic (Musculus rectus superior i H. rectus inferior), srednji ravni ocni  mišic (M. medialis), koji se nalazi sa nosne strane, vanjski postrani ocni mišic (M. rectus  lateralis) te gornji kosi ocni mišic (M. obliquus superior). Ovi mišici mogu pokretati ocnu  jabucicu gore-dolje, desno-levo i ukoso. Impulse za pokretanje ocne jabucice daje  pokretacki ocni živac (N. oculomotorius).  

Opširnije: Oči i anatomija

Uho

UHO (Auris)  Uho se sastoji iz 1. vanjskog uha, 2. srednjeg uha i 3. unutrašnjeg uha. Vanjsko uho sacinjava usna školjka (uška) (Auricula), vanjski zvukovod (Meatus  acusticus) i bubnjic (Membrana tympani).  Uška je sagradena od hrskavice. Prevucena je kožnim tkivom sa mnogo žilica i  kapilara.  Vanjski zvukovod služi da se zvuk prenosi do bubnjica. Zaštitne dlacice sprecavaju  taloženje prašine na bubnjic.  Bubnjic tvori pregradu koja odvaja vanjsko od srednjeg uha. Ima promjer oko 1 cm.  Hvata titranja koja dolaze kroz vanjski zvukovod i prenosi ih na košcice u srednje uho.  Srednje uho se sastoji iz tri košcice: cekica (Malleus), nakovnja (Incus) i stremena  (Stapes). Cekic ima klinasti produžetak (Manubrium mallei), koji je srašten sa bubnjicem.  Preko ove tri košcice u srednjem uhu regulira se jacina dospjelih zvukova. Jaki zvukovi se  prigušuju, a slabi pojacavaju, ali za to prilagodavanje potrebno je krace vreme, pa vrlo jaki,  nenadani intenzivni zvukovi mogu oštetiti srednje uho.

Traženje polarnih polja pomoću L antena

Postoji više metoda. Ko poseduje veliku osetljivost može ih naci pomocu pomeranja L antena. Vrh rašalja pokazuje unutar jednog polarnog polja prema polu i ako se ide u tom pravcu dolazi do rotacije na polu. Polaritet pola se direktno odreduje pomocu rašalja i viska. Iz centra samog pola onda se mogu svi pravci odrediti uz pomoc jednog kompasa. Druga metoda merenja: Ide se tako dugo sa rašljama od jedne proizvoljne tacke polarnog polja dok se polaritet ne promeni. To znaci da smo naišli na jednu granicnu liniju polja. Ona ima pravac od severoistoka na jugozapad ili od severozapada na jugoistok. Kad smo jednu od tih linija pronašli ide se duž te linije dok se polaritet ne promeni. Tada smo naišli na ukrštanje granicnih linija polja. Ako se sad sa rašljama ide okolo dobice se 8 reakcija rašalja. Za pronalaženje polarnih polja podatke je dao sam Wittmann. Dr. Lüders je izvršio na eksperimentalnom terenu Bioklimatskog instituta merenja i fizikalne eksperimente pomocu rašalja na pokazanim centrima i polovima, koje je oznacio pilovinom.

Razlika između Vitmanove I Kerijeve mreže

Kod Vitmana polovi leže usred polarnog kvadratnog polja sa svojih 8 polarnih zraka, Keri ima kvadratni mrežni sistem (bez polova). Istraživanja sprovedena u praksi dokazala su da Vitmanovi polovi zaista postoje i lako ih je pronaci, dok su u Kerijevoj mreži ukrštanja samo delovi polarnog polja. On je negirao postojanje polova, iako ih je mogao kao rašljar lako pronaci. Ovi polovi i polarna polja prema Wittmannu se nabijaju i prazne pa se radi toga ova ukrštanja mogu smatrati onima, koja podsticu razvoj raka i onima koja ga koce. Kod detaljnijih istraživanja ustanovilo se da i negativno nabijena polja nisu bezazlena. Jaka pražnjenja dovodila su do ucestalih upalnih procesa u celijama, a time i celom organizmu, što se daje utvrditi na kratkom reakcionom razmaku ljudi. Na ovim minus-poljima pokazivali su se upalni procesi, kao što je npr. tuberkuloza, ali se nikada na njima nisu pojavila oboljenja od raka. Središnje linije (3. Šnajderova mreža) Na ovu mrežu je naišao Reinhard Schneider, kada je ispitivao mesta na ukrštanjima tokova podzemnih voda u koje su ucestalo udarali gromovi. Kod zracenja vodenih tokova je otkrio, da su oni polarizovani pozitivno i negativno, i to je nazvao desno polarizovano i levo polarizovano zracenje. U crkvama, na ukrštanjima dva polarizovana zracenja stoje obicno propovedaonice, sa kojih propovednici drže propovedi. Ova ukrštanja, koja dolaze od podzemnih voda deluju na propovednika energetski stimulirajuce, tako da te propoviedi, s obzirom na uverljivost i recitost drže pažnju vernika u crkvi. Statisticki se dobilo da desno polarizovanih tokova ima samo 20%. 
4. Schneiderova mreža 
Ova mreža je postavljena u pravcu cetiri glavne strane sveta, znaci kao što je to Hartmanova mreža. Nju je pronašao takode R. Šnajder prilikom istraživanja starih gotickih crkava i kapelica. Širina traka mreže je 26 cm. Postoje zone koje nisu nalik ni jednom do sada opisanom mrežnom sistemu. Nisu dovoljno istražene, ali se zna da ne idu kao druge linije pravilno, nego u mnogim pravcima, bez reda, komplikovano se ukrštaju, ali im se pridaje znacenje kao linijama na kojima uspevaju biljke, a drvece narocito brzo raste. 
Poglavlje je iz knjige "Radiestezija III" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravica.

Opširnije: Razlika između Vitmanove I Kerijeve mreže

Geomantske zone

U radiesteziji je poznata pojava geomantskih zona. Naziv je nastao od rieci geomantija, što bi u slobodnom prevodu moglo znaciti: proricanje iz zemlje. Zracenja u geomantskim zonama su potpuno drugacija, nego ona spomenuta u dosadašnjim globalnim mrežama, i verojatno dolaze iz zemlje.


Geomantska zona po Švajsteru (Schweitser-u) 

Izrada nacrta štetnih zračenja po stanovima

Radi izrade nacrta štetnih zračenja u stanu potrebno je kao prvo imati nacrt stana kojeg pregledamo. Merilo nacrta može biti 1:100 (1 cm = 1 m) ili 1:50 (1 cm = 0,5 m). Vrlo često ovakvi nacrti postoje, naročito kod vlasnika porodičnih kuća ili etažnih stanova. Već prilikom prijave pregleda nekog stana moramo svakako pitati, da li naručilac pregleda poseduje takav nacrt. Ako ga ne poseduje, onda ga treba sam ili preko nekog prijatelja, koji se u to razume, obično su to geodeti, građevinari i arhitekte dati, da ga oni naprave. Skice stana, sa rasporedom prostorija nisu za to pogodne, niti dovoljne, pa makar da imaju upisane sve dimenzije. Praviti nacrt nekog stana ne spada u radiestezijski rad. Ako se pregled vrši u porodičnoj kući, onda je najpovoljnie, da to bude ona etaža u kojoj se nalaze spavaće sobe. Prilikom pregleda stana potrebno je imati jedan veći i jedan manji trokut sa centimetarskom podelom. Vrlo dobro će nam poslužiti hemijska olovka sa četiri boje. Uz to treba imati običnu olovku, kao i bar tri olovke u boji: crvenu, plavu i zelenu. Mekana gumica za brisane. Za rad na lociranju zračenja po sobama, potrebno je imati čelični metar, najbolje dužine 5 m. Radi lociranja pravaca Hartmanove ili Keri-jeve mreže, potreban je i bolji kompas.

Uticaj štetnih zračenja na faunu i floru

Još u davno vreme osetili su ljudi da se na izvesnim mestima loše osecaju ako borave dugo vremena na njima. Možda su naši pra-pra preci imali "šesto" culo pa su se sklanjali sa takvih mesta, kao što to još i danas cine neke životine. Poznato je da pas beži sa takvog mesta, i ako je prisiljen da se stalno krece po tom toku, vezan na lancu, da spava na njemu, on kao i covek lako oboli. 
Secam se slucaja iz Pule, gde mi je vlasnik jednog psa rekao da mu pas, iako je vec dugo kod njih, cim se pusti sa lanca koristi priliku da pobegne od kuce i ne vraca se po nekoliko dana, a kad se vrati svežu ga na staro mesto i to se ponavlja. U zadne vreme je pas jako bolestan, daju mu i neke lekove, ali ne pomaže. Palo mi je na pamet, da bi to moglo biti zato, što pas ima ležaj na štetnom zracenju. Išao sam to pregledati i našao da tok zracenja, širok dva metra zahvaca u potpunosti negovu kucicu. Molio sam vlasnika da mu premesti kucicu na bolje mesto, pokazao sam mu gde je to, i on je to ucinio. 

Određivanje dubine do podzemne vode

Poglavlje je iz knjige "Radistezija I" koja je delo radiesteziste Smail Dubravica.

 
Kako god je važno odrediti na površini tocno mesto gde je prava podzemna žila, tako je isto važno odrediti i kolika je dubina do te podzemne žile. To je važno i radi toga što vlasnik bunara mora znati, koliko je potrebno nabaviti cijevi i koliko ce ga bušenje bunara stajati. 33 Odredivanje dubine do podzemne vode vrši se na više nacina: Rekli smo da sa svake strane vodenog toka postoji po sedam "lažnih" signala i da su posebno važna dva od njih. To su cetvrti i sedmi signal s jedne ili druge strane pravog vodotoka.

Određivanje količine vode jednog podzemnog toka

Poglavlje je iz knjige "Radiestezija I" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravica.
Vec sam pre naveo da za jedno seosko domacinstvo ili za opskrbu vikendica vodom treba 2 do 4 litre vode na minutu, ali to nije dovoljno, ako imamo mali dijametar cijevi u bunaru. Za vikend parcele je minimum dijametar 60 cm (vanjski) a za seosko gazdinstvo 1 m. Kolicinu vode na minutu dobijamo s viskom ili rašljama mentalno. Ja to radim tako da zavrtim visak sa upitom da mi visak stane, kad predem traženu kolicinu. Pocinjem sa brojenjem decilitara okrecuci visak. Brojim 5 dl, 10 dl, 15 dl... 20 dl (visak naglo stao). Vratim se na brojenjem na 15 dl, 16 dl, 17 dl, 18 dl (visak stao)... znaci 17 dl/min. Na taj se nacin isto tako radi sa rašljama. Pusti se da se rašlje vrte i broji na isti nacin. Kad smo odredili mesto bunara, treba na to mesto zabiti cvrst kolac, da ga se ne može izvaditi, jer nekada prode i godina dana do pocetka bušenja. Upozori se vlasnika da je to centar bunara i da ga ne sme pomjeriti desno i levo.

ZRAČENJE

Poglavlje je iz knjige "Radiestezija I" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravica.

 
Čovek je vec pocetkom života na ovoj zemlji bio svjestan da stoji pod nekim prirodnim utjecajem iz njegove svakodnevne okoline. Prvo što je osjetio svojim culima, to je bilo svjetlo. Opazio je vrlo brzo da je uzrok toga vezan za Sunce, a i za mjesec. Kad su oni bili prisutni na nebu bio je dan ili po noci mjesecina. Spoznao je brzo da ta svjetlost utice na njega, pa može mnogo bolje vidjeti i zapažati sve što se dogada oko njega, nego po mraku. Opazio je zatim da Sunce osim svjetlosti daje i toplinu, a to nije slucaj kad Mjesec svetli.

KONTAKT:

SRBIJA:
tel: 064 9400 845
 int: +381 64 9400 845

CRNA GORA:
tel: 068 0000 88
 int: +382 68 0000 88

email:
info@zdrava-energija.com

 

 

Vaša korpa

 x 

Korpa je trenutno prazna

Prijavite se na našu mejling listu

Pratite naše akcije, nagradne igre i nove informacije o aktuelnim temama sa našeg sajta.

qhr mobicip banner

qhr biopiramida banner

 

Video: Kako se zaštititi od štetnog zračenja

U emisiji poslušajte iskustvo Ljiljane koja se nekoliko godina bavi merenjem štetnog zračenja, radiestezijom, koja sve više pronalazi svoje mesto u preventivnoj zaštiti od zdravstvenih problema.

Ova strana koristi kolačiće, molim Vas kliknite na dugme "U redu" ako se slažete i nastavite gledanje.

Više informacija Kliknite ovde

U redu
Šta su kolačići (coockie)?
 
Kada neko poseti stranicu, mrežni kolačić - cookie se pojavljuje na korisnikovom računaru (ako korisnik prihvata mrežni kolačić - cookie) ili je očitan ako je korisnik već ranije posetio tu stranicu.
 
Jedna od funkcija mrežnog kolačića - cookie je pomoć u prikupljanju statističkih podataka o posećenosti stranice koja je gore opisana. Podaci se skupljaju u zajednički formular koji nikada nije vezan sa Vašim ličnim podacima. Ta nam tehnologija govori koliko je korisnika posetilo glavne delove na našoj veb stranici.
 
NE KORISTIMO ovu tehnologiju da bismo imali pristup Vašim ličnim podacima. To je alat koji koristimo za prikupljanje zajedničkih statističkih podataka o korišćenju Zenergija veb stranica.
 
Možete izabrati da Vaš pretraživač ne prihvata mrežne kolačiće - cookies.
 
Ako odaberete tu opciju, moći ćete da vidite tekst na ekranu, ali nećete imati personalizovanu posetu niti ćete moći da se pretplatite na usluge koje su dostupne na stranici.