Radiestezijska analiza žlezdanog sistema i unutrašnjih organa
Endokrini i egzokrini žlezdani sistem upravlja ključnim metaboličkim i hormonskim procesima u ljudskom telu. Radiestezijska procena stanja ovih organa zahteva duboku koncentraciju, poznavanje anatomije i strogo pridržavanje etičkih načela.
A) Hipofiza (Hypophysis, Glandula pituitaria)
Hipofiza je centralna endokrina žlezda koja upravlja radom većine drugih žlezda u organizmu. Smeštena je na turskom sedlu klinaste kosti i teška svega 0,5 do 1 gram, a sa hipotalamusom u međumozgu povezana je levkom (infundibulumom). Sastoji se iz dva funkcionalna režnja:
- Prednji režanj (Adenohipofiza): Stvara hormon rasta (STH), tireotropin (stimuliše štitnu žlezdu), gonadotropin (stimuliše polne žlezde), melanotropni hormon (pigmentacija kože) i ACTH (koji stimuliše nadbubrežne žlezde).
- Zadnji režanj (Neurohipofiza): Proizvodi vazopresin (utiče na krvni pritisak) i oksitocin (upravlja trudovima u maternici).
Zbog njenih minijaturnih dimenzija, pregled se obavlja isključivo mentalnom koncentracijom, odvojeno na prednji i zadnji režanj, radi otkrivanja eventualnih funkcionalnih zastoja.
B) Epifiza, štitasta žlezda i paratireoidne žlezde
Epifiza (Corpus pineale): Duga je oko 1 cm, smeštena ispod velikog mozga, a smatra se da proizvodnjom melanotoksina i melatonina sudeluje u regulaciji boje kože i ritmova. Oboljenja su relativno retka.
Štitnjača (Glandula thyroidea): Priljubljena je uz grkljan i dušnik, a sastoji se od desnog i levog režnja, istmusa i ređeg piramidalnog režnja. Proizvodi hormon tiroksin (koji sadrži jod i reguliše metabolizam i rast). Hipertireoza označava pojačan rad i oticanje žlezde (Bazedovljeva bolest), dok hipotireoza dovodi do usporenog rasta i razvoja (patuljasti rast ili kretenizam). Analiza se sprovodi proverom svakog režnja ponaosob.
Sporedne štitnjače (Glandule parathyroideae): Četiri male žlezde veličine zrna graška smeštene uz štitnjaču, zadužene za metabolizam kalcijuma i fosfora (luče parathormon i kalcitonin). Njihov deficit izaziva grčeve mišića (tetaniju).
C) Timus, nadbubrežne žlezde i polni organi
Timus (Thymus): Smešten iza grudne kosti, sastoji se od kore (bogate limfocitima) i moždine (sa Hasalovim telascima). Ima ključnu ulogu u odbrani organizma od infekcija, a pregledom se izolovano proverava levi ili desni režanj.
Nadbubrežne žlezde (Glandulae suprarenales): Smeštene na gornjim polovima oba bubrega, sastoje se od kore i moždine. Pod uticajem ACTH hormona hipofize luče hormone koji koče upalne procese i regulišu stresne reakcije. Oboljenja kore (poput 90% zastoja) dovode do Adisonove bolesti, a često su u korelaciji sa reumatskim tegobama kičme.
Polne žlezde i dojke: Muške polne žlezde (testisi) stvaraju testosteron i spermije, dok ženske (jajnici) stvaraju estrogen, progesteron i relaksin. Kod žena se posebna pažnja posvećuje i sistematskom pregledu mlečnih žlezda u dojkama (svaka dojka sadrži 15 do 20 žlezdanih režnjeva), gde svaka sumnja na promenu nalaže krajnju opreznost i upućivanje pacijentkinje na klinički pregled.
D) Gušterača i slezina (Lien)
Dok je gušterača detaljno obrađena u okviru probavnog trakta, slezina predstavlja najveću rezervnu cisternu krvi u organizmu. Smeštena je u gornjem levom delu trbušne duplje, izgrađena je od spužvastog tkiva i bogato povezana sa krvožilnim sistemom. Slezina razgrađuje dotrajala krvna zrnaca i stvara nova, a može oteći usled infekcija ili oboljenja jetre i pluća. Pregled se vrši horizontalnim prelazima preko njene površine.
Sve uočene anomalije endokrinog sistema moraju se zabeležiti isključivo kao orijentacioni podaci, uz obaveznu preporuku klijentu da se obrati lekaru radi precizne dijagnostike.