Već smo spomenuli da radiestezisti traže podzemni tok tekuće pitke vode. Za to vam je potrebna potrebna oprema: vilica ili visak, najbolje je kombinirati oboje. Već smo rekli da svaki podzemni tok ima sedam lažnih signala sa svake strane toka, od kojih svaki sadrži podatke pravog toka. Nešto slično kao kada se pogledate u ogledalu. Osoba koju vidite ste vi, ali ako to bolje analizirate, nije tako. U vašoj zrcalnoj slici, desna ruka je lijeva ruka, desno oko je lijevo oko. Postoji vaša slika u zrcalu, ali je lažna, neistinita u detaljima.
Ovo je također slučaj kada tražite vodu. Ako se vilice počnu okretati tijekom rada u polju, to je samo znak da ste ili na 14 lažnih signala, ili na pravom. Kako ćemo do toga doći, vidjet ćemo prilikom opisa rada na terenu. Prilikom podnošenja zahtjeva od strane zainteresiranih treba definirati dva slučaja, a to je da li se traži količina vode koja je potrebna jednom kućanstvu ili se radi o potrebama više kućanstava, seoskoj, pa i urbanoj upotrebi. Jasno je da su u prvom slučaju radovi pretraživanja jednostavniji nego u drugom slučaju. Jedno kućanstvo zadovoljava se s 2 do 4 lit/min, dok naselja trebaju neusporedivo veće količine vode. Za to je potreban puno duži i opsežniji rad, koji može trajati i nekoliko dana, kako bi se takve žile pronašle tijekom terenskih istraživanja. Kad smo se već prihvatili posla traženja žile podzemne vode, trebamo još obaviti neke pripreme. Trebalo bi pokušati pronaći posebnu kartu tog područja, upoznati geomorfologiju, a možda i geološke prilike na tom dijelu terena. Ako pak teren, koji trebamo istražiti, zauzima veću površinu, pokušat ćemo na karti približno odrediti mjesta gdje se kreću podzemni tokovi, njihovu dubinu i količinu. To spada u domenu radiestezijskih radova na kartama (teleradestezija), o čemu će biti više riječi. Ako se radi o jednoj parceli, bilo da se radi o dvorištu ili dvorištu seoske kuće, bilo da se radi o vikend parceli, postupak je isti: Prvo, da ne bismo morali pregledavati cijelu parcelu, molimo vlasnika da nam pokaže mjesto gdje bi mu bilo zgodno imati bunar. Svaki vlasnik će to učiniti odmah. Stoga ćemo prvo pregledati taj dio. Ukoliko se pokaže da nema odgovarajućeg podzemnog toka vode, pristupit ćemo istraživanju ostatka parcele. Uzet ćemo vilice u ruke (bilo drvene ili metalne, bilo spiralne ili rašljaste, bilo pravokutne) i njima ćemo prvo izvršiti tzv. punjenje odgovarajućim zračenjima na vodi. Zaustavit ćemo se bilo gdje na parceli i izvršiti takozvanu mentalnu orijentaciju, odnosno mentalni dogovor uz pomoć koncentracije na tok podzemne vode... To bi vjerojatno izgledalo ovako: Mentalno ćete se koncentrirati na činjenicu da želite da vaše rašlje budu osjetljive na pronalaženje tokova podzemne vode i čekati da rašlje naprave jedan okret na mjestu.. To bi trebao biti znak da su sada spremne reagirati na signale koji dolaze iz podzemne vode. Ako ste naučili raditi s viskom, možete poželjeti ovako: "Želim da mi moj visak zamahom pokaže u kojem smjeru trebam ići kako bih najbrže pronašao signal toka podzemne vode?" Kada se njihalo kretalo i kada je osciliralo pokazalo je smjer kretanja, to je zapravo smjer koji je okomit na tok vode. Sada možete krenuti s rašljama u tom smjeru, sve dok ne pokažu svojim trzanjem (kod vilice) ili okretanjem (kod spiralne vilice) ili križanjem krakova (kod pravokutne vilice) da ste naišli na signal koji daje podzemna voda. Trebalo bi to ponoviti još jednom kako bi se uvjerili da postoji. Sada nam preostaje utvrditi jesmo li na pravom kursu ili smo na lažnom signalu. Postoji nekoliko načina: 1) postaviti željezni predmet, šipku ili čavao na mjesto gdje mislimo da teče. Ako tada pri prelasku potoka rašlje ostanu nepomične, onda je to pravi potok. Ako se okreću, onda je to odraz (lažni signal); 2) prestati disati pri prelasku potoka. Ako se vilica (ili visak) ne miče, onda je to odraz, a ne pravi protok. Ako se kreću, onda je to pravi tok; 3) ako se zaustavimo u toku, podižemo i spuštamo vilice, ako se vilice okreću, to je odraz, a ne pravi tok.
