Radiestezija
Radiestezijski pregled kostiju
- Detalji
- Kategorija: Iz knjiga
A) PREGLED KOSTIJU Da bi lakše izvršili sistematski pregled kostiju to je najbolje podeliti covjecje kosti na: a) kosti lobanje (Cranium) b) kosti kralježnice (Columna vertebralis) c) kosti ekstremiteta d) ostale kosti
a)KOSTI lobanje lobanja covjeka sastoji se iz nekoliko velikih lubanjskih kostiju, koje su medusobno spojene tzv. šavovima (Suturae). Kosti mozga se sastoje iz lubanjskog svoda (Calvaria) i baze lobanje (Basis cranii). Unutar toga je smješten mozak covjeka. Baza lobanje je osim sa lubanjskim svodom cvrsto srasla i sa kostima lica. U bazi lobanje ima više otvora kroz koje prolaze vene i arterije te živci i spoj kicmene moždine (Medulla spinalis) sa mozgom. Ako bazu lobanje gledamo sa gornje strane unutra, zapažaju se tri lobanjske jame:
1. prednja (Fossa cranii anterior), 2. srednja (Fossa cranii media) i 3. zadnja (Fossa cranii posterior). U prednje su smješteni: ceoni i njušni delovi velikog mozga. U sredini je sitasta kost sa otvorima za njušne nerve. U srednjim jamama se nalaze delovi medumozga sa hipofizom i sljepoocni režnjevi. Slepoocne režnjeve razdvaja klinasta kost, a na njenom sedlu (Sella turcica) nalazi se hipofiza. Malo dalje prema ceonom dijelu su otvori za vidne nerve (Canalis opticus). Na kraju srednje lobanjske jame prolazi trograni živac (Nervus trigeminus). U sredini baze lobanje nalazi se klinasta kost (Os sphenoidale). Stražnje lobanjske kosti jame zatvaraju mozak, most i primozak. Prilikom pregleda lubanjskih kostiju glavno je pregledati lobanjske kosti, koje se nalaze na vanjskoj strani lobanje i njihove šavove. Svod lobanje sacinjava šest kostiju: ceona kost (Os frontale), dve tjemene kosti (Os parietale), dve ljuske slepoocnih kostiju (Squama temporalis) i zatiljna kost (Os occipitale). Kosti lica su nosne kosti (Os nasale), jagodicne kosti (Os zygomaticum), te gornjoceljusne kosti (Os maxillaris). Ovo su sve nepokretne kosti lica. Ostaje još samo pokretna donjoceljusna kost (Os mandibularis). Prilikom pregleda radimo tako, da u desnoj ruci zavrtimo visak, a sa levom rukom sistematski dirajuci pojedine delove glave, koncentrirajuci svu pažnju na traženje mesta koja ne daju radijacije pregledavamo polagano, sistematski, kosti glave. Ako smo dobr o naucili položaj pojedinih kostiju na glavi i ako smo se orijentirali samo na pregled kostiju glave, a ne i onoga što je unutar njih, tj. velikog mozga, malog mozga i svega drugog što se tamo nalazi, onda cemo dobiti podatke samo o stanju kostiju lobanje. Ukoliko nismo sigurni, da li smo se dobro koncentrirali, možemo prilikom pregleda koristiti i slike iz anatomskog atlasa, koji ce nam ovde biti samo sredstvo bolje koncentracije. Cesto puta cemo naci da neka kost nije u redu. Najcešce su to zatiljna kost i njeni šavovi. Može se desiti da ona i ne pravi neke smetnje, ali je to onda obicno znak nekog starog udarca u glavu, koji može potjecati još iz djetinjstva, ukoliko neko još osjeca neke smetnje u tom predelu, potrebno ga je uputiti odgovarajucem lekaru na obradu, da bi on dao pravu dijagnozu.
Kosti baze lobanje ne mogu se rukom napipati. U ovom slucaju najbolje je uzeti za pomoc prikladan anatomski atlas i koncentraciju izvršiti preko slika doticnih kostiju, narocito ako se radilo o nekom skorašnjem ili starom prelomu baze lobanje, što danas u saobracajnim nesrecama nije rijetkost. Prilikom pregleda lubanjskih kostiju treba se malo dulje zadržati na onim mjestima, na kojima je visak pokazao anomalije, te mentalno ustanoviti da li se radi o necemu akutnom ili kronicnom, pa cak utvrditi i stupanj oštecenja, te prema tome postupiti, svakako na nacin da se kod pacijenta ne izazove nikakva panika i da ga se pošalje na tretman kod lekara. Sposoban i nadaren radiestezist cesto može postaviti i dijagnozu bolesti, ali to mora zadržati za sebe.
b) KOSTI KRALJEŽNICE (Columna vertebralis) Ovaj deo pregleda bi mogli pojednostavniti tako da pršljene iz kojih je sastavljena kralježnica podelimo anatomski na: 1. Vratne pršljenove (Vertebrae cervicales) 2. Grudne pršljenove (Vertebrae thoracicae) 3. Slabinske pršljenove (Vertebrae lumbales) 4. Krstacne pršljenove (Vertebrae sacrales) 5. Trticna kost (Os coccygis)
1. Vratni pršljenovi (Vertebrae cervicales) Prilikom pregleda kralježnice, moramo prvo biti na cisto s time, da li cemo pregledati samo pršljenove, kao koštane tvorevine, ili cemo odmah vršiti i pregled medupršljenih prostora unutar kojih su hrskavicaste plocice (Discus intervertebralis), i vezivnog tkiva koje drži u jakoj zajednickoj vezi sve ove kralješke. Na krajevima pršljenova su otvori kroz koje iz kicmene moždine izlaze ledno-moždinski živci. U pocetku je bolje vršiti posebno pregled svakog kralješka jednog po jednog. U podrucju vratnog dijela nalazi se sedam pršljenova. Iduci prema dolje prvi je tzv. Atlas, a drugi Axis. Ova su dva funkcionalno spojena. Atlas na kome leži lobanja je razlicito graden od drugih pršljenova. Svaki kralježak ima svoj broj, tako da je u vratnoj kralježnici Atlas broj 1, Axis broj 2, pa dalje redom 3, 4, 5, 6 i 7. Ako smo se mentalno koncentrirali na pregled koštanog dijela svakog pršljena, onda cemo dobiti samo anomalije koštanog dijela, a to su nedostatak kalcija, degenerativne promjene pršljena i sl. Kada budemo stekli izvjesnu praksu, moci cemo pregled pršljenova vršiti zajedno sa pregledom diskusa i korijena spinalnih živaca koji izlaze iz medupršljenih prostora i ligamenata. U pocetku je to bolje raditi odvojeno. Kao i pre, sa viskom u desnoj ruci, a levom rukom kao antenom prelazimo jedan po jedan pršljen i ustanovljavamo koji nije dobar. Da se ne bi prekidao rad, neko od prisutnih pregledu može zabeležiti na papir rezultate pregleda. Možda to izgleda da ide sporo. U pocetku ce to i biti tako, ali kasnije, kad se stekne praksa u radu, to ide mnogo brže. Može se koristiti i anatomski atlas, a takoder mentalna slikovita koncentracija na pojedini pršljen.
2. Grudni pršljenovi (Vertebrae thoracicae) Grudni pršljenovi su vrlo slicne grade. Ima ih dvanaest. Oni su nosioci rebara (Costae). Prvih sedam rebara je pricvršceno za prsnu kost (Sternum) direktno, a 8-10 preko hrskavice cine rebarni luk. Zadnja dva su slobodna i ne doticu prsnu kost. Pregled se vrši potpuno isto kao što je to gore opisano.
3. Slabinski pršljenovi (Vertebrae lumbales) Ovi su pršljenovi jace gradeni, jer im s obzirom na opterecenje gornjih delova mora biti nosivost i stabilnost veca. Ima ih pet. Vrlo cest su uzrok oboljenja starijih ljudi baš kralješci, diskusi i živci na ovom dijelu kralježnice. Stoga treba obratiti posebnu pažnju na njih, te tocno odrediti o kojim se kralješcima radi. Pregled se vrši analogno onima pre.
4. Krstacni pršljenovi (Vertebrae sacrales) Sve do 15-25 godine života, ovi su kralješci odvojeni jedan od drugog, a tada srastaju zajedno i cine krstacnu kost (Os sacrum). Sa zadnjim slabinskin pršljenom završava se kicmena moždina i kicmeni kanal. Krstacna kost je u luku povijena. Iz nje izlazi pet pari živaca. Pregled se vrši kao i pre, samo se odredi u predelu kojih krstacnih medupršljenih prostora nešto nije u redu. Anomalije na ovom dijelu kicme su vecinom izazvane ozbiljnijim reumatskim oboljenjima, pa treba savetovati što skoriju posjetu lekaru reumatologu. 5. Trticna kost (Os coccygis) Kralježnica se završava sa trticnom kosti. Nju sacinjava tri do pet sraslih kralježaka. Pregled kao pre!
c)KOSTI EKSTREMITETA Ekstremitete delimo na gornje i donje.
U gornje ekstremitete spadaju ruke, a u donje noge. Kod pregleda se obicno pregledava prvo desna strana tela, a onda leva.
1. Kosti ruku Pocevši od zgloba u ramenu nailazimo na nadlakticnu kost (Humerus), zatim na lakatni zglob (Articulatio cubiti). Na njega su sa donje strane pricvršcene dve kosti i to palcana kost (Radius) i lakatna kost (Ulna). Ispod ove nalaze se kosti zapešca (Ossa carpi), zatim kosti pešca (Ossa metacarpi), a dalje kosti prstiju (Ossa digitorum manus). Da bismo prilikom pregleda mogli biti precizniji, s obzirom da se kosti zapešca sastoje iz sedam košcica, svakako smo u prednosti ako znamo imena svih njih. Iznad kostiju palca nalazi se mnogokutna kost (Os multangulum), do nje je trapezoidna kost (Os trapezoideum), pa dalje: Os capitatum, Os hamatum. Iznad ove cetiri donje smještene su: skapoidna kost (Os scaphoideum), Os lunatum i Os triquetrum. Koncentracijom na ove pojedine košcice mentalno, sa ili bez odgovarajuce slike, može se dobiti tocno one košcice koje su oštecene. Kosti pešca (Ossa metacarpi) su pet kracih kostiju, a obicno se oznacavaju rimskim brojevima I do V. Broj I nosi kost koja ide prema palcu a onda broj II prema kažiprstu i tako redom. Metakarpalne kosti su vezane sa kostima prstiju pomocu zglobova. To su kosti koje nazivamo falangama (Phalanx). Na svim prstima su po tri falange (Falanx proxiaalis, F. media i F. distalis) osim na palcu gde su samo dva (Falanx proximalis i F. distalis). Kod pregleda kostiju ruke (prvo desne pa lijeve), tražimo oštecenja na kostima: stare ili novije prelome, kao i oštecenja usled reumaticnih oboljenja, deformacije oblika kostiju i sastava koštanog tkiva (artritis, osteoporoza i dr.). Ujedno i nedostatke, koji nastaju kod oboljenja koštane srži. Sve što se pronade odmah se zapiše na papir, da se ne bi u toku daljnjeg pregleda nešto zaboravilo.
2. Kosti nogu Pregled pocinjemo od desnog zgloba u kuku. Prva kost je bedrena ili butna kost (Femur). Dolazimo do koljena. Na kolenom zglobu je cašica (Patella), pa uz put pogledamo i nju. Dolje niže su dve kosti: goljenicka kost (Tibia) i lisna kost (Fibula). Dalje se nastavljaju kosti korijena stopala, kosti srednjeg dijela stopala i kosti nožnih prstiju. Kosti korijena stopala (Ossa tarsi) sastoje se iz sedam zglobnih košcica koje su rasporedene drugacije od košcica u rucnom zglobu. To su: Calcaneus (petna kost), Talus (gležna kost). Os cuboideum (kuboidna kost), Os naviculare (ladica), zatim tri klinaste kosti gledajuci od unutrašnje strane stopala prema vanjskoj (Os cuniforme mediale, Os cuniforme intermedium i Os cuniforme laterale). Izmedu zglobova ovih plocica, za ublažavanje udara pri kretanju stoje hrskavicaste plocice. <s
