Radiestezijska analiza slušnog aparata i strukture uha
Ljudsko uho se anatomski deli na tri osnovna dela: vanjsko, srednje i unutrašnje uho. Ovaj složeni sistem nije zadužen samo za prijem i prenos zvučnih talasa, već ima ključnu ulogu u održavanju ravnoteže celog tela.
Anatomska podela i funkcija uha
1. Vanjsko uho
Sastoji se od uške (Auricula), vanjskog zvukovoda i bubnjića (Membrana tympani). Uška je izgrađena od hrskavice i prekrivena kožom bogatom kapilarima. Zvukovod provodi zvuk do bubnjića, dok zaštitne dlačice sprečavaju prodor prašine. Bubnjić ima prečnik oko 1 cm, hvata zvučne titraje i prenosi ih dalje na koščice srednjeg uha.
2. Srednje uho
Obuhvata tri malene slušne koščice: čekić (Malleus), nakovanj (Incus) i stremen (Stapes). Čekić je svojim klinastim produžetkom srašten sa bubnjićem. Sistem koščica reguliše jačinu zvuka (prigušuje preglasne i pojačava tihe tonove). Komora bubnjišta povezana je sa ždrelom preko Eustahijeve trube (Tuba auditiva), čija je uloga izjednačavanje pritiska prilikom izlaganja nenadanim, jakim zvukovima.
3. Unutrašnje uho
Smešteno je u šupljini slepoočne kosti (koštani labirint) i sastoji se od predvorja (Vestibulum), tri polukružna kanalića (prednjeg, zadnjeg i lateralnog) i koštane pužnice (Cochlea). Unutar labirinta nalaze se opnaste cevčice i vestibularni aparat ispunjen perilimfom, koji su presudni za sluh i održavanje ravnoteže.
Metodologija pregleda i preporuke
Pregled uha započinje analizom vanjskog slušnog kanala i bubnjića. Potom se mentalna koncentracija prebacuje na srednje uho (čekić, nakovanj, stremen), nakon čega se prelazi na unutrašnje uho – proveru polukružnih kanalića, pužnice, vestibularnog aparata i slušnog živca.
S obzirom na to da su oboljenja uha često veoma složena i delikatna, svaka uočena nepravilnost mora poslužiti isključivo kao orijentir, uz obavezno upućivanje pacijenta na detaljan specijalistički pregled kod lekara otorinolaringologa.
