Radiestezijska analiza strukture slušnog aparata i uha
Ljudsko uho je anatomski podijeljeno na tri osnovna dijela: vanjsko, srednje i unutarnje uho. Ovaj složeni sustav ne samo da je odgovoran za primanje i prijenos zvučnih valova, već ima i ključnu ulogu u održavanju ravnoteže cijelog tijela.
Anatomska podjela i funkcija uha
1. Vanjsko uho
Sastoji se od uha (Auricula), vanjskog zvukovoda i bubnjića (Membrana tympani). Uho je građeno od hrskavice i prekriveno kožom bogatom kapilarama. Zvučna cijev odvodi zvuk do bubnjića, dok zaštitne dlačice sprječavaju prodor prašine. Bubnjić ima promjer od oko 1 cm, hvata zvučne vibracije i prenosi ih do koščica srednjeg uha.
2. Srednje uho
Uključuje tri male slušne kosti: malleus, incus i stapes. Čekić je svojim klinastim nastavkom spojen s bubnjem. Sustav kostiju regulira glasnoću zvuka (prigušuje preglasne i pojačava tihe tonove). Bubnjić je preko Eustahijeve cijevi (Tuba auditory) povezan sa ždrijelom, čija je uloga izjednačavanje tlaka pri izlaganju neočekivanim, glasnim zvukovima.
3. Unutarnje uho
Nalazi se u šupljini sljepoočne kosti (koštani labirint), a sastoji se od predvorja (Vestibulum), tri polukružna kanala (prednjeg, stražnjeg i bočnog) i koštane pužnice (Cochlea). Unutar labirinta nalaze se membranozne cijevi i vestibularni aparat ispunjen perilimfom, koji su ključni za sluh i održavanje ravnoteže.
Pregledajte metodologiju i preporuke
Pregled uha započinje analizom vanjskog zvukovoda i bubnjića. Zatim se mentalna koncentracija prebacuje na srednje uho (čekić, nakovanj, stremen), nakon čega se premješta na unutarnje uho - provjeravaju se polukružni kanali, pužnica, vestibularni aparat i slušni živac.
S obzirom da su bolesti uha često vrlo složene i delikatne, svaka uočena nepravilnost mora poslužiti isključivo kao orijentir, uz obavezno upućivanje bolesnika na detaljan specijalistički pregled otorinolaringologa.