Teško je reći koliko je star pojam radiestezije i kada su se ljudi počeli njome baviti. Prvi pisani tragovi datiraju iz 2590. godine pr. Govore sa znanjem drevne Kine, gdje su posebno obučeni carski službenici ispitivali pismene za gradnju naselja, kako se ona ne bi gradila na mjestima djelovanja "zlih sila koje donose bolest i nesreću".
Civilizacije Kelta, Etruščana, Egipćana, Perzijanaca, Medijaca i Rimljana koristile su sposobnosti pojedinaca da pronađu vodu na određenim mjestima ili da odrede zdrava mjesta na kojima će se graditi hramovi i kuće.
U srednjem vijeku račvanje se sve više počelo koristiti za otkrivanje podzemnih ruda. Alat koji je u tu svrhu korišten nazvan je "vilinske vilice". Tek početkom 19. stoljeća ovoj se pojavi posvetila veća pažnja i otklonila mistika, jer je dokazano da Vilineraslje nisu važne, već senzibilitet onoga tko njima rukuje.
Kolijevka današnje radiestezije je Francuska, odakle se počinje širiti u ostale zemlje Europe i Amerike. Sama radiestezija se dijeli na 2 discipline: fizičku i psihičku. Slika 4 U tu svrhu u radioesteziji se koriste različiti alati i pribor, poput viska (Slika 3), L-antene (Slika 4), tenzora i elektroničkih uređaja. Svaki radiestezist mora odabrati alat koji mu najviše odgovara, odnosno kojim će najbolje i najpreciznije detektirati prostor. Dakle, to je subjektivna metoda detekcije gdje je osjetljivost radiestezije najvažniji faktor.
![]() |
| L antene - vilice |
![]() |
| Visak miraza |
Najčešći alat je visak koji radiestezist drži u jednoj ruci, dok mu druga ruka služi kao antena. Radiestezist može mentalno ili naglas postavljati pitanja i određenim zakretom klatna dati odgovore koji se svode na DA ili NE. Zbog svega toga stranci je jako teško shvatiti što se događa.
L-antene su široko korištene i njima je lakše manipulirati, koje se križaju u prisutnosti zračenja, a ostaju ravne u neutralnom polju. Kvalitetno lociranje štetnog zračenja jedan je od najvažnijih preduvjeta za postavljanje kvalitetne dijagnoze.
Detektiramo dvije vrste zračenja: prirodno i umjetno. U dio umjetnog zračenja spadaju i tehnička zračenja koja dolaze od raznih aparata i uređaja u kućanstvu, kao i blizina trafostanica, dalekovoda, transformatora i raznih drugih odašiljača i antena kojima su pune urbane sredine. Današnja znanost izravno potvrđuje da štetna zračenja izravno utječu na osjećaje i zdravlje čovjeka.
| Štetno zračenje | |||
| Prirodna štetna zračenja | Umjetno štetno zračenje | ||
| Geopatogeni | Kozmički | Geopatogeni | Tehnički |
| Podzemni vodotoci | Carey Network | Prokopije | Neionizirajuće (elektronsko) |
| Hartmanova mreža | Schneiderova mreža | Tuneli | Ionizirajuće (mehanički vibrirajući) |
| Minerali | Ostalo | Jame | |
| Geološke pukotine | Septički bunari | ||
| Dezintegrirani geološki materijal | Kanalizacija | ||

