Peyréova mreža

Kao prva službeno otkrivena globalna mreža u modernom dobu spominje se mreža francuskog liječnika Françoisa Peyréa. Opisao ga je 1937. kao sustav kvadrata sa stranicama dimenzija 4m × 4m koji se okomito uzdižu od tla, orijentirani prema magnetskom meridijanu u smjeru sjever-jug. Iako je daljnje istraživanje prekinuto izbijanjem Drugog svjetskog rata, Peir je 1947. objavio knjigu "Kozmičko-tehničko zračenje".

Zračenje ove mreže može imati štetne i korisne učinke na zdravlje, a njihov intenzitet ovisi o geološkim slojevima iz kojih izlaze na površinu, kao io prisutnosti umjetnih građevina (tuneli, pristaništa, groblja) ili mikrobioloških ostataka. Godine 1951. dodijeljena je nagrada od 10.000 franaka za izum aparata kojim bi se ta zračenja mogla registrirati i neutralizirati, iako je otpor službene znanosti tim otkrićima uvijek bio iznimno velik.

Metodologija detekcije zračenja

Za otkrivanje ovih smjerova koriste se kompas i L-antene. Postavljanjem kompasa na ravnu površinu određuje se smjer sjever-jug. Krećući se po tom meridijanu, u pravilnim razmacima (obično između 4 i 8 metara) pronalaze se poprečni pravci koji sijeku meridijan, kao i paralelni pravci koji prate osnovnu liniju kretanja.