Kozmičko zračenje i globalne energetske mreže
Sav opstanak na Zemlji ovisi o zračenju koje dolazi iz dubokog svemira. Iako je većina tih zračenja korisna i neophodna za održavanje bioloških procesa, postoje i specifični mrežni sustavi kozmičkog podrijetla koji, pod određenim uvjetima, mogu imati izuzetno slab učinak na žive organizme.
Apsorpcija kozmičkih zraka i zaštita atmosfere
Znanstveno je dokazano da brojna zračenja potječu iz dubokog svemira i imaju ogroman utjecaj na cjelokupni život na planeti. Ljudi, životinje i biljke su se tijekom tisućljeća evolucije navikli na ova energetska polja i iz njih crpe potrebnu vitalnu energiju. Bez blagotvornog svjetlosnog i toplinskog zračenja Sunca sav biološki život bi vrlo brzo izumro i potpuno izumro.
Osim svjetlosti, iz svemira prema planetu neprestano putuju i izuzetno prodorne kozmičke zrake. Iako potencijalno destruktivni u svojoj sirovoj prirodi, oni ne dosežu tlo u mjeri koja bi ozbiljno ugrozila opstanak. Glavni razlog tome leži u zemljinom atmosferskom omotaču koji djeluje kao golemi štit i uspješno apsorbira najveći dio tog opasnog zračenja. Unatoč takvoj prirodnoj zaštiti, dokazano je postojanje triju specifičnih energetskih mreža koje nesmetano prodiru iz svemira i poput nevidljivih geografskih meridijana i paralela potpuno prekrivaju površinu cijele kugle zemaljske. Upravo te mreže mogu postati vrlo štetno patogeno okruženje.
Hartmannova mreža (Prva mreža)
Godine 1951. istaknuti njemački liječnik i istraživač dr. Ernst Hartmann otkrio je i precizno definirao globalnu mrežu zračenja koja obavija cijeli planet. Dosadašnje znanstvene i stručne teorije pripisuju ga isključivo svemirskom podrijetlu. Smatra se da nastaje kao izravna posljedica elektromagnetskog zračenja Sunca, te da je strogo usmjereno i orijentirano prema prirodnom magnetskom polju Zemlje.
Struktura i dimenzije Hartmannove mreže
Ova takozvana prva mreža proteže se prvenstveno u smjeru magnetskog meridijana u osi sjever-jug. Ove okomite linije pod pravim kutom sijeku paralele usmjerene duž osi istok-zapad. Njene fizičke karakteristike na terenu izgledaju ovako:
- Debljina nevidljivih energetskih linija (traka zračenja) je otprilike 20 centimetara.
- Udaljenost između pojaseva varira diljem planeta; postupno se sužava kako se mreža približava Zemljinim polovima, sve dok ne dosegne najveću širinu na ekvatoru.
- Na srednjim geografskim širinama prosječna udaljenost između traka u smjeru sjever-jug je oko 2,8 metara, dok je u smjeru istok-zapad približno 1,8 metara.
- Mjesta gdje se te linije izravno križaju nazivaju se Hartmannovi čvorovi. Njihova ključna karakteristika je da naizmjenično mijenjaju svoj energetski predznak prelazeći iz pozitivnog u negativni naboj.
Curryjeva i Reinhard-Schneiderova mreža (Druga i Treća mreža)
Uz Hartmannov sustav postoji i Druga, tzv. Curryjeva mreža, koju je otkrio i detaljno opisao dr. Manfred Curry. U ranim fazama istraživanja vjerovalo se da je ova mreža potpuno fiksna i statična. No, novija i mnogo preciznija mjerenja pokazala su da je on zapravo dinamičan i da se lagano pomiče u prostoru stvarajući efekt kontinuirane pulsirajuće vibracije.
Njegovo proširenje drastično se razlikuje od Hartmannova modela. Pruge Curryjeve mreže postavljene su dijagonalno, odnosno dijagonalno u odnosu na linije Prve mreže. Stručna javnost oštro upozorava da je Curryjeva mreža znatno opasnija i razornija od Hartmanove. Ako se čvorište Karijeve mreže poklapa s energetskim tokovima podzemnih voda, to mjesto postaje izrazito patogeno žarište goleme snage, pa se takva mjesta pod svaku cijenu moraju izbjegavati pri organizaciji prostora za rad ili odmor u stambenim zgradama.
Treća energetska mreža
Konačno, znanost je poznata i po Trećoj mreži koju je otkrio i definirao fizičar Reinhard Schneider, po kojem je i dobila ime. Reinhardt-Schneiderova mreža savršeno se podudara s Curryjevom mrežom u većem dijelu svog globalnog opsega, uz samo povremena, iznimno rijetka i specifična geometrijska odstupanja u određenim konfiguracijama terena.
Zaključak i postupak analize stambenog prostora
Zbog složenosti cijelog sustava zračenja, prilikom stručnog i temeljitog pregleda zgrada i domova nije dovoljno detektirati samo zračenje koje dolazi iz unutrašnjosti zemlje (kao što su podzemni vodotoci ili rasjedi). Prijeko je potrebno svaku prostoriju detaljno pretražiti i mapirati iz više kutova, kako bi se nepogrešivo utvrdila prisutnost križanih patogenih čvorova Hartmannove ili Curryjeve mreže i na taj način pravovremeno otklonio svaki skriveni rizik za zdravlje ljudi.
