Mobitel je kao sastavni dio naših života neophodan alat za trenutne životne obveze i komunikaciju.
Mobilni telefon je alat za pristup i korištenje modernih tehnologija koje bi nam trebale olakšati i povećati kvalitetu života.
Ali tehnologiju možemo definirati kao "dobrog slugu", ali i kao "lošeg gospodara".
Gdje je problem
Sva moć moderne tehnologije i mobitela (tu spadaju prijenosna računala, tableti, razni WiFi gadgeti itd.) je u tome što oni predstavljaju mobilni alat koji je uvijek s nama te nam je tehnologija dostupna od 00-24h. Tu nema problema, ali on nastaje kada shvatimo da sva mobilna tehnologija koristi BEŽIČNI prijenos signala ili informacija. Bežični signal radi na određenim frekvencijama koje su zapravo štetne za ljude, a to je posebno izraženo kod mobitela koje nosimo sa sobom i što je najgore u džepovima hlača, košulja, sakoa, sakoa i sl.
Problem je što su ta zračenja vrlo suptilna, što znači da je potrebno nekoliko godina da se dokažu njihovi štetni učinci. Srećom, ta su se istraživanja odavno počela provoditi i korak smo bliže točki da zračenje mobitela bude proglašeno uzročnikom tumora.
Sa sigurnošću se može reći da je s razvojem tehnologije učestalost tumora kod ljudi počela brzo rasti.
U Srbiji, prema statistici, imamo 128 mobilnih telefona na 100 stanovnika, što je visok procenat upotrebe ove tehnologije.
Kako radi mobilni telefon
Postoji izgrađena mreža antena ili odašiljačkih postaja koje su blizu jedna drugoj. Nazivaju se i baznim stanicama. Cijela mreža izgleda kao saće ili ćelije, pa se mobilni telefon zove mobitel ili na engleskom "Cell phone". Kada razgovaramo, au pokretu smo, pri prelasku iz jedne u drugu zonu pojačava se zračenje mobitela, pa je preporučljivo ne micati se dok ne razgovarate, najviše se to odnosi na vožnju automobilom, autobusom i sl.
Mobilni telefon neprestano komunicira s baznom stanicom čak i ako je ne koristimo. Šalje potvrdni signal da je "spojen" na baznu stanicu, što znači da manje emitira. Sada je jasnije zašto se ne preporučuje biti uz tijelo, odnosno u džepovima.
Što je bazna stanica dalje, mobilni telefon treba više energije da dopre do nje.
S druge strane, više antena znači bolji signal i manje zračenja, iako je to dvosjekli mač i pitanje je treba li imati jednu jaču antenu ili više antena sa slabijom snagom zračenja.
Svjetska zdravstvena organizacija zajedno s Europskom komisijom usvojila je i odobrila sljedeća ograničenja:
- SAR ili specifični stupanj apsorpcije ne smije prelaziti 2 W/kg. Uređaji koji zadovoljavaju standarde nose oznaku CE, a SAR je istaknut na pakiranju mobitela. Preporuka je da pri kupnji gledate SAR vrijednosti i kupujete s nižom vrijednošću, jer zdravlje je najvažnije.
- Postavljene antene ne smiju imati veću vrijednost snage zračenja od graničnih vrijednosti definiranih od strane WHO i EC. Snaga zračenja antena je informacija od javnog značaja i mora biti javno dostupna, što prema dosadašnjim iskustvima ne bi bio slučaj. Problem je što su bazne stanice postavljene u školama, vrtićima, bolnicama...
Budući da nitko ne može zaštititi svoje zdravlje bolje od nas samih, a dužni smo se brinuti o svom zdravlju, treba obratiti pozornost na sljedeće:
- Kada želite telefonirati, pogledajte jačinu signala. Ako je signal preslab, odgodite poziv do povoljnog signala. Ako je signal preslab, što znači da je bazna stanica daleko, mobitel će više zračiti, a time i vas izložiti većoj količini neionizirajućeg zračenja.
- Najbolje bi bilo koristiti opciju razgovora preko zvučnika (eng. Hands-free), zatim slušalice, bluetooth (eng. Bluetooth) ili slušalice koje za prijenos koriste cijevi (eng. Air-tube).
- Kada kupujete mobilni uređaj, uvijek pogledajte SAR vrijednosti na pakiranju i one moraju biti manje od 2W/kg.
- Djeca mlađa od 12 godina ne bi trebala koristiti mobilne telefone osim u hitnim situacijama.
- Javite se tek na treće zvono jer je tada zračenje najmanje.
- Prilikom poziva pričekajte da se uspostavi veza, a zatim prislonite mobilni telefon uhu.
