Doktor i istraživač dr. med.ernst Hartmann, uz svoj redoviti posao, bavio se nekoliko godina i školovanjem nitkova kroz tečajeve i seminare. "Rezultati radiestezijskih pretraga jako ovise o vremenskim prilikama. U slučaju fena (vjetar u Njemačkoj), promjena tlaka zraka ili približavanja olujnog vremena ti podaci mogu biti potpuno pogrešni. Na sposobnost radiestezista mogu utjecati i lijekovi. Već nakon 2-3 šalice crne kave mogu se dobiti drugi rezultati. Na rezultate mogu utjecati i psihička raspoloženja, poput depresije, straha ili euforija,“ rekla je dr. Hartmann. dr. Hartmann se s radiestezijom upoznaje tek nakon završetka Drugog svjetskog rata. svjetskog rata i to kroz jednu vilicu. Dalje se usavršavao. On je prvi otkrio, istražio i opisao posebnu mrežu.
Otkriće ove mreže pokazalo mu je uzročnu vezu između zračenja i bolesti. Sustavnim istraživanjem počeo se baviti 1950. godine kada je uočio da su u jednoj kući tri osobe umrle od raka na isti način. To ga je navelo na pomisao da je vrlo važno odabrati mjesto gdje će se graditi zgrade u kojima se spava ili boravi duže vrijeme. On se ovim istraživanjima bavi već 30 godina, a rezultate tih istraživanja dao je u svojoj knjizi Krankheit als Standortsproblem ("Bolest kao problem mjesta stanovanja") "Šteta je", rekao je dr. Hartmann, "danas se poslovima daje veći prioritet nego izboru mjesta i materijala za izgradnju objekata, kako bi se optimalno očuvalo zdravlje ljudi koji tu žive". Danas se Hartmannova mreža naziva I. mreža. Riječ je o pravokutnoj rešetki dimenzija 2,0 x 2,5 m koju su do sada uspjeli otkriti samo radiestezisti. Fizičko objašnjenje nastanka ove mreže još je neobjašnjeno.
Ne smijemo smatrati Hartmannovu mrežu jedinim odgovornim čimbenikom zašto je došlo do bolesti. Bolest može biti uzrokovana kombinacijom različitih čimbenika, koji su, osim globalne I. i druge (II. i III.) mreže, rezultat zajedničkog djelovanja podzemnih vodenih tokova, vremenskih uvjeta, geoloških pukotina, šupljina u zemlji (špilja), razlika u geološkom sastavu slojeva, od utjecaja iz okoline kao što su dalekovodi, trafostanice, radari, antenski odašiljači itd. Svi ovi čimbenici bi morali istražiti s biološke strane znanosti i dati rezultate. Nažalost, mora se konstatirati da se to u posljednje vrijeme tek polako uviđa.
Globalna Hartmanova mreža sastoji se od traka, širokih oko 20 cm, koje stvaraju pravokutnu mrežu koja ide u smjeru magnetskih meridijana sjever-jug, te gotovo okomito na taj smjer trake iste širine u smjeru istok-zapad. Magnetski sjever ne poklapa se sa geografskim sjeverom za tzv. kut deklinacije, koji iznosi najviše 4-5°. Dimenzije pojedinih polja Hartmannove mreže su 2 m u smjeru sjever-jug, dok je u smjeru istok-zapad širina polja 2,5 m na ekvatoru i smanjuje se prema polovima. Trake su okomite u odnosu na površinu Zemlje, pa ih možemo zamisliti kao svojevrsne okomite nevidljive zidove širine 20 cm sve do atmosfere, zbog čega se smatra da ova mreža dolazi odatle.
Radnje ove mreže naizmjenično su pozitivno i negativno polarizirane. Položaj traka na Zemljinoj površini nije uvijek stalan. Podložna je nekim promjenama s punim Mjesecom, promjenama u Zemljinom magnetskom polju, potresima, godišnjim dobima i vremenskim promjenama. Kako nastaje ova mreža do danas nije razjašnjeno. Smatra se da je uzrok tome pojava elektromagnetskih valova, a da mrežni sustav nastaje kao nuspojava nastale interferencije između Zemlje i ionosfere. Trakovi Hartmannove mreže sastoje se, prema M.I. Mettler, iz dva dijela: iz primarnog i sekundarnog dijela trake ispunjenog ionima. Primarni dio trake je širok 2 - 3 cm i sastoji se od vertikalno polariziranih valova od 50 cm u smjeru sjever-jug i 62,5 cm u smjeru zapad-istok. Za njih vrijede zakoni optike i elektriciteta. Faze se mijenjaju svakih šest sati (izlazak sunca, podne, zalazak sunca i ponoć). Sekundarne trake su 10-20 cm široke trake iona. Povezani su svojim nabojem s primarnim dijelovima. Kao i primarni dijelovi vrpce, i sekundarni dijelovi variraju kako bi istovremeno i jedni i drugi došli u tzv. nulti položaj i promijenili naboj, a time i energiju. Trajanje nulte pozicije je od nekoliko minuta do 30 minuta. Štetnost čvorova i traka Hartmannove mreže velika je samo u slučaju kada se pojavljuju na istim mjestima kao i podzemno, zemaljsko zračenje.
