Zračenje u prirodi: Utjecaj kozmosa i Zemlje na biološki život
Sav opstanak na planetu neraskidivo je povezan sa složenom mrežom prirodnih sila. Od pradavnih vremena živa su bića instinktivno osjećala i reagirala na svjetlost, toplinu i elektromagnetsko zračenje koje dolazi iz svemira, iz unutrašnjosti tla, kao i iz neposredne okoline.
Instinkt, evolucija i nevidljive sile
Čovjek je od samih početaka bio duboko svjestan moćnih prirodnih utjecaja. Njegova su osjetila prva registrirala svjetlost Sunca i Mjeseca, brzo naučivši da ritam dan-noć izravno utječe na orijentaciju i preživljavanje. Tada je naučio razlikovati toplinu dnevnog nebeskog tijela od hladne mjesečine, osjetivši na vlastitoj koži da i pretjerano izlaganje može izazvati ozljede. Iako naši preci nisu razumjeli fiziku zračenja, naučili su kako se nositi s njim.
Osim ovih očitih fenomena, rani hominidi i mnoge životinje instinktivno su izbjegavali područja sa specifičnim, štetnim zračenjima. Razvojem civilizacije ljudi su postupno gubili tu primitivnu, ali spasonosnu moć prirodnog opažanja. Životinjski svijet, međutim, nastavlja dokazivati tu povezanost: ptice selice nepogrešivo prijeđu tisuće kilometara svake godine, pčele uvijek pronađu put do košnice, a jegulje čine fascinantne migracije iz slatkih voda Europe sve do dalekih zapadnih oceana kako bi se mrijestile. Znanstvena zajednica opravdano pretpostavlja da ove nevjerojatne navigacijske sposobnosti počivaju upravo na percepciji različitih oblika elektromagnetskog zračenja.
Kozmičko zračenje i Sunčeva aktivnost
Današnja je znanost utvrdila da svako zračenje ima određenu valnu duljinu, odnosno određeni broj oscilacija u sekundi (Hz). Čovjek je stalno izložen tim oscilacijama koje diktiraju opće psihofizičko stanje. Zemlju svake sekunde bombardiraju snažne kozmičke zrake iz dubokog svemira. Da planet nema atmosferski omotač - koji se, u smislu zaštite, ponaša jednako kao olovni zid debljine 90 centimetara - život bi bio apsolutno nemoguć. Zračenje koje probija ovu barijeru blago ionizira zrak, a istraživanja astrofizičara potvrđuju da snažne mikrovalove ne emitira samo Sunce, već i udaljeni planeti i daleke galaksije.
Utjecaj Sunčevih pjega na Zemlju
Dugoročne studije drevnog drveća (kao što su divovske sekvoje) pokazale su da se debljina godišnjih prstenova savršeno podudara s razdobljima najintenzivnijih solarnih erupcija. Daljnja statistička istraživanja potvrdila su da ciklus Sunčeve aktivnosti, koji se obnavlja otprilike svakih jedanaest godina, neobično korelira s brojnim pojavama na Zemlji:
- S izbijanjem velikih globalnih epidemija i pandemija.
- S porastom seizmičke aktivnosti, odnosno sve češćim potresima.
- Tehničke smetnje u radio-televizijskim i satelitskim komunikacijama.
- Društvene turbulencije i oscilacije u psihologiji masa.
Geopatološko zračenje i djelovanje na organizam
Zemlja je također neiscrpan izvor brojnih zračenja. Toplinsko (infracrveno) zračenje tla nije rezultat samo vruće magme, već složenog procesa radioaktivnog raspada molekula. Zračenja iz kozmosa i Zemlje uzrokuju da svaka organska i anorganska tvar vibrira u vlastitom oscilatornom krugu. Visoka frekvencija ovih vibracija djeluje izravno na staničnu strukturu, pokrećući polarizaciju i stimulirajući endokrini sustav koji lučenjem hormona nastoji održati ravnotežu u tijelu.
Medicinska praksa i ozbiljne studije dokazale su da dugotrajna izloženost pojačanom štetnom zračenju remeti rad žlijezda i može pospješiti patološke promjene, uključujući kancerogena i reumatska oboljenja. Ovi problemi su posebno česti na mjestima gdje se globalne energetske mreže (poznate kao mreže Hartmann, Curry i Reinhard-Schneider) sijeku ispod zgrada ili gdje teče podzemna voda, postoje geološki rasjedi i skrivene šupljine.
Elektromagnetska polja i atmosferska ionizacija
Istraživanja provedena na Sveučilištu u Beču tijekom prošlog stoljeća potvrdila su da određeni elektromagnetski valovi niske frekvencije (oko 10 Hz) imaju izrazito pozitivan učinak na ljudsko raspoloženje i kreativnost. Ova frekvencija nastaje kao rezultat tisuća munja koje svake sekunde pogađaju planet, pretvarajući prostor između Zemlje i ionosfere u rezonantnu komoru. Međutim, pri naglim atmosferskim promjenama i padu tlaka ta blagotvorna frekvencija opada, zbog čega se mnogi osjećaju letargično.
Stanje atmosfere određuje ionizaciju zraka. Dok prisutnost negativnih iona djeluje ljekovito i osvježavajuće (što objašnjava i terapeutski učinak zračnih toplica na višim nadmorskim visinama), višak pozitivnih iona stvara nervozu i narušava zdravstveno stanje.
Utjecaj umjetnih izvora zračenja (tehnopatija)
Suvremeni način života donosi i izloženost izmjeničnim elektromagnetskim poljima koja stvaraju visokonaponski dalekovodi i niskonaponske mreže u kućanstvima. Električni uređaji u neposrednoj blizini, posebice oko prostora za spavanje (poput ekrana ili uređaja koji su čak i ugašeni, ali su ostali u utičnici u kojoj je zamijenjena faza), mogu kronično ometati prirodnu staničnu polarizaciju čovjeka, uzrokujući glavobolju, kronični umor i pad imuniteta.
Na temelju svih ovih saznanja lako se može zaključiti: cjelokupna biologija planeta oblikovana je i ovisna o suptilnim frekvencijama koje nas okružuju sa svih strana — od dubina kozmosa, preko atmosferskih kretanja, pa sve do tektonskih slojeva pod našim nogama.
