A) PREGLED KOSTIJU Kako bi se omogućio sustavni pregled kostiju, najbolje je ljudske kosti podijeliti do: a) kosti lubanje (lubanja) b) kosti kralježnice (Columna vertebralis) c) kosti ekstremiteta d) ostale kosti
a) KOSTI lubanje Ljudska lubanja sastoji se od nekoliko velikih kostiju lubanje, koje su međusobno povezani takozvani šavovi (Suturae). Kosti mozga sastoje se od lubanjskog svoda (Calvaria) i baze lubanje (Basis cranii). Unutar toga je ljudski mozak. Baza lubanje čvrsto je srastao s kostima lica osim lubanjskog svoda. Postoji nekoliko otvora na dnu lubanje kroz koje prolaze vene i arterije te živci i veza leđne moždine (Medulla spinalis) s mozak. Ako pogledamo bazu lubanje s gornje strane, vidljive su tri lubanjske jame:
1. prednji (Fossa cranii anterior), 2. srednji (Fossa cranii media) i 3. stražnji (Fossa cranii) stražnji). Naprijed su smješteni: cijeli i mirisni dijelovi velikog mozga. U sredini se propasira kost s otvorima za njušne živce. U srednjim jamama nalaze se dijelovi medule sa hipofiza i temporalni režnjevi. Temporalni režnjevi su odvojeni klinastom kosti, a na njezinoj u sedlu (Sella turcica) nalazi se hipofiza. Malo dalje prema cijelom dijelu su otvori za vid živci (Canalis opticus). Na kraju srednje lubanjske jame prolazi trigeminalni živac (Nervus trigeminus). U sredini baze lubanje nalazi se klinasta kost (Os sphenoidale). Stražnji kranijalne kosti udubine obuhvaćaju mozak, pons i parijetalni režanj. Pri pregledu kostiju lubanje glavna stvar je pregledati kosti lubanje, koje se nalaze na vanjskoj strani lubanje i njihove šavovi. Svod lubanje sastoji se od šest kostiju: cijele kosti (Os frontale), dvije tjemene kosti (Os parietale), dvije ljuske sljepoočnih kostiju (Squama temporalis) i potiljačne kosti (Os occipitale). Kosti lica su nosna kost (Os nasale), jagodična kost (Os zygomaticum) i maksila. kosti (Os maxillaris). Sve su to nepokretne kosti lica. Ostaje samo mobilni kost donje vilice (Os mandibularis). Prilikom pregleda radimo na način da visak okrećemo desnom, a lijevom rukom sustavno dodirujući pojedine dijelove glave, koncentrirajući svu pozornost na traženje mjesta koje ne zrače, polako, sustavno pregledavamo kosti glave. Ako smo dobri o naučili položaj pojedinih kostiju na glavi i ako smo se usredotočili samo na pregled kostiju glave, a ne ono što je u njima, tj. veliki mozak, mali mozak i sve ostalo nalazi se tamo, tada ćemo dobiti informacije samo o stanju kostiju lubanje. Ako nismo sigurni, ako smo se dobro koncentrirali, tijekom pregleda možemo koristiti i anatomske slike atlas, koji će nama ovdje biti samo sredstvo bolje koncentracije. Često ćemo otkriti da neka kost nije u redu. Najčešće je to zatiljna kost i njezina šavovi. Može se dogoditi da ona ne pravi probleme, ali tada je to obično znak da je netko star udarac u glavu, koji može potjecati iz djetinjstva, ako netko još osjeća neke smetnje u tom području, potrebno ga je uputiti odgovarajućem liječniku na liječenje, kako bi on dao pravo dijagnoza.
Kosti baze lubanje ne mogu se opipati rukom. U ovom slučaju najbolje je uzeti za uz pomoć odgovarajućeg anatomskog atlasa i usredotočiti se na slike relevantnih kostiju, posebno ako se radi o nedavnom ili starom prijelomu baze lubanje, što je danas slučaj u prometnim nesrećama nesreće nisu rijetke. Prilikom pregleda kostiju lubanje treba se zadržati malo duže na tim mjestima, na kojem je visak pokazao anomalije te mentalno ustanoviti radi li se o nečem akutnom ili kronični, pa čak i odrediti stupanj oštećenja, te prema tome djelovati, svakako na način ne izazvati paniku kod bolesnika i poslati ga liječniku na liječenje. Sposoban i darovit radiestezist često može postaviti dijagnozu bolesti, ali to mora zadržati za sebe za sebe.
b) KOSTI KRALJEŽNICE (kralježnica) Ovaj dio pregleda mogao bi se pojednostaviti tako da kralješci od kojih je sastavljen Kralježnicu anatomski dijelimo na: 1. Vratni kralješci (Vertebrae cervicales) 2. Prsni kralješci (Vertebrae thoracicae) 3. Slabinski kralješci (Vertebrae lumbales) 4. Križni kralješci (Vertebrae sacrales) 5. Trtična kost (Os coccygis)
1. Vratni kralješci (vratni kralješci) Kod pregleda kralježnice prvo moramo biti načisto hoćemo li je pregledavati samo kralješci, kao koštane tvorevine, ili ćemo odmah obaviti pregled međukralješnih zglobova prostor unutar kojeg se nalaze hrskavične pločice (Discus intervertebralis), te vezivno tkivo koje drži sve te kralješke zajedno u čvrstoj vezi. Na krajevima kralješaka nalaze se otvori kroz koje se leđna moždina napušta cerebrospinalne živce. U početku je bolje napraviti zaseban pregled svaki kralježak jedan po jedan. U području vrata nalazi se sedam kralješaka. Silazak prvi je tzv. Atlas, a drugi Os. Ovo dvoje je funkcionalno povezano. Atlas na koji se oslanja lubanja je drugačiji napravljen od drugih kralježaka. Svaki kralježak ima svoj broj, pa se tako nalazi u vratnoj kralježnici Atlas broj 1, os broj 2, i tako redom 3, 4, 5, 6 i 7. Ako smo se mentalno koncentrirali na pregledom koštanog dijela svakog kralješka, tada ćemo dobiti samo anomalije koštanog dijela, a to su nedostatak kalcija, degenerativne promjene na kralješcima itd. Kad steknemo malo prakse, moći ćemo pregledati kralješke zajedno s pregledom diskova i korijena spinalnih živaca koji izlaze iz intervertebralnih prostora i ligamenti. U početku je bolje to učiniti odvojeno. Kao i prije, s viskom u desnoj ruci i lijevom rukom kao antenom, križamo jedan jedan po jedan kralježak i ustanovimo koji nije dobar. Da ne bi prekidali rad, netko prisutan pregled može zabilježiti rezultate pregleda na papiru. Možda se čini da ide sporo. U u početku bude tako, ali kasnije, kada steknete praksu u radu, ide puno brže. Moguće je koristiti anatomski atlas, kao i mentalnu slikovnu koncentraciju na jedan kralježak.
2. Prsni kralješci (prsni kralješci) Torakalni kralješci su vrlo slični u strukturi. Ima ih dvanaest. Oni su nositelji rebara (Costae). Prvih sedam rebara je pričvršćeno na prsnu kost izravno, a 8-10 kroz hrskavice čine grudni koš. Zadnja dva su slobodna i ne dodiruju prsnu kost. Pregled se provodi točno kako je gore opisano.
3. Lumbalni kralješci (Vertebrae lumbales) Ti su kralješci čvršće građeni zbog opterećenja na njihovim gornjim dijelovima nosivost i stabilnost su veće. Ima ih pet. Oni su vrlo čest uzrok bolesti kod starijih ljudi kralježaka, diskova i živaca u ovom dijelu kralježnice. Stoga posebnu pozornost treba posvetiti i točno odredite koji su kralješci uključeni. Pregled se provodi analogno prethodnima.
4. Sakralni kralješci (Vertebrae sacrales) Do 15-25 godine ovi su kralješci međusobno odvojeni, a zatim se srastaju. zajedno čine križnu kost (Os sacrum). Završava stražnjim ilijačnim kralješkom leđna moždina i spinalni kanal. Sakrum je savijen u luku. Iz njega izlazi pet pari živci. Pregled se provodi kao i do sada, samo se utvrđuje u predjelu kojih križnih međukralješnih zglobova prostor nešto nije u redu. Anomalije na ovom dijelu kralježnice uglavnom su uzrokovane ozbiljnijim reumatskih bolesti, stoga treba savjetovati što prije posjet reumatologu. 5. Trtična kost (Os coccygis) Kralježnica završava kokcigom. Sastoji se od tri do pet spojenih kralježaka. Pogledajte kao prije!
c) KOSTI EKSTREMITETA Ekstremitete dijelimo na gornje i donje.
Gornji ekstremiteti uključuju šake i donje noge. Tijekom pregleda je uobičajeno prvo pregledava desnu, a zatim lijevu stranu tijela.
1. Kosti ruke Počevši od ramenog zgloba, nailazimo na nadlaktičnu kost (Humerus), zatim na lakatni zglob (Articulatio cubiti). Na njega su s donje strane pričvršćene dvije kosti i to palčana kost (Radius) i lakatna kost (Ulna). Ispod toga su kosti zapešća (Ossa carpi), zatim kosti stopala (Ossa metacarpi), pa kosti prstiju (Ossa digitorum manus). Kako bismo mogli biti precizniji prilikom pregleda, s obzirom da su kosti zgloba Sastoji se od sedam kostiju, svakako smo u prednosti ako znamo imena svih njih. Iznad kostiju palcu je poligonalna kost (Os multangulum), do nje je trapezoidna kost (Os trapezoideum), i dalje: Os capitatum, Os hamatum. Iznad ove četiri donje postavljene su: skafoidna kost (Os scaphoideum), Os lunatum i Os triquetrum. Koncentrirajući se na ove pojedinačne kockice mentalno, sa ili bez odgovarajuće slike, možete dobiti upravo te kockice koji su oštećeni. Kosti stopala (Ossa metacarpi) su pet kraćih kostiju i obično se označavaju rimskim brojevi I do V. Broj I nosi kost koja ide prema palcu, a zatim broj II prema kažiprstu i tako dalje respektivno. Metakarpalne kosti spojene su zglobovima s kostima prstiju. To su kosti koje zovemo falanga (Phalanx). Na svim prstima su tri falange (Falanx proxiaalis, F. media i F. distalis) osim na palcu gdje su samo dva (Phalanx proximalis i F. distalis). Prilikom pregleda kostiju šake (prvo desne, a zatim lijeve) tražimo oštećenja kostiju: star. ili noviji prijelomi, kao i oštećenja uslijed reumatskih bolesti, deformacija oblika kostiju i sastav koštanog tkiva (artritis, osteoporoza, itd.). Istovremeno, nedostaci koji se javljaju u bolesti koštane srži. Sve što se nađe odmah se zapisuje na papir, kako se ne bi izgubilo pri daljnjem pregledu zaboravio nešto.
2. Kosti nogu Pregled počinjemo od desnog zgloba kuka. Prva kost je femur ili bedrena kost (Bedrena kost). Dolazimo do koljena. Na zglobu koljena nalazi se čašica (Patella) pa je usput pogledajmo njoj. Ispod su dvije kosti: tibija i fibula. Nastavljaju dalje kosti korijena stopala, kosti srednjeg dijela stopala i kosti prstiju. Kosti korijena stopala (Ossa tarsi) sastoje se od sedam zglobnih kostiju koje su raspoređena drugačije od kostiju u zapešću. To su: Kalkaneus (petna kost), Talus (skočna kost). Os cuboideum (kockasta kost), Os naviculare (ladica), zatim tri sfenoidalne kosti gledajući s unutarnje strane stopala prema van (Os cuniforme mediale, Os cuniforme intermedium i Os cuniforme laterale). Između fuga ovih pločica, kako bi se ublažio udar pri kretanju hrskavične ploče stoje.
Podijelite ovo znanje
Pomozite drugima da saznaju više o prirodnoj harmonizaciji prostora.
