Sveprisutnost zračenja i znanstveni pristupi

U prirodi nema apsolutnog odmora. Unutar svakog atoma, bez obzira radi li se o krutom, tekućem ili plinovitom stanju, neprestano se odvija kretanje elektrona oko jezgre i procesi polarizacije. Zračenje dolazi s tla i iz atmosfere u različitim oblicima, što ukazuje na to da je cijeli planet prožet energijom.

Istraživanja ovih pojava sežu duboko u prošlost. Od istraživanja gibanja vilica Kirchnera (1631. godine), preko analize viska Chevrela pred Francuskom akademijom znanosti, pa sve do profesora Heimeovog objašnjenja električnih oscilatornih krugova. U moderno doba, s naglim razvojem nuklearne fizike, postoje i pokušaji objašnjenja radiestezijskog zračenja pomoću slobodnih elektrona. Iako do danas ne postoji mjerni instrument koji bi dao konačan sud o tome koja je teorija potpuno točna, tvrdnje koje je iznio Abbé Mermet (1866.–1937.) pokazale su se iznimno prikladnima za objašnjenje pojava na terenu.

Tijekom četrdesetogodišnjeg proučavanja Mermet je utvrdio da zračenje predmeta prolazi kroz tijelo promatrača (najčešće ulazi kroz desnu nogu), prelazi na ruke i tako aktivira instrumente. Svako takvo zračenje stvara polje djelovanja koje normalna ljudska osjetila ne mogu otkriti. Polje se širi u svim smjerovima oko promatranog objekta te se u njemu mogu uočiti različiti elementi i manifestacije.

Elementi radiestezijskog polja

Oko svakog predmeta koji se ispituje stvaraju se specifični fenomeni koji se mogu svrstati u dvanaest osnovnih elemenata:

1. Magnetske sile: Manifestiraju se kao paralelne linije oko vodotoka. Najčešće se detektira sedam linija s obje strane toka, što daje ukupno petnaest presjeka cilindričnih tijela. Ako voda izvire okomito, oko nje se formira sedam koncentričnih krugova, od kojih su četvrti i sedmi ključni za lociranje podzemne vode.
2. Osnovno zračenje: Svako tijelo u mirovanju emitira zračenje pod stalnim kutom prema sjeveru i pod stalnim nagibom prema horizontali. Duljina ovog zračenja ovisi o masi tijela i vrsti materijala.
3. Mentalno zračenje: Zračenje koje uspostavlja vezu između objekta i mozga gledatelja. Prisutan je uvijek, osim pri specifičnim atmosferskim poremećajima. Smatra se da čovjek funkcionira isključivo kao primatelj, a ne kao emiter ovog zračenja, na što ukazuje usporedba ljudskog oka s fotografskom kamerom koja samo upija svjetlost.
4. Svjetlosno zračenje: Dolazi iz bilo kojeg izvora svjetlosti (Sunce, električne svjetiljke, svijeće). Utvrđeno je da je radiestezijsko zračenje uvijek isprepleteno sa svjetlosnim zrakama, koje se reflektira kada dođe u kontakt s magnetskom površinom ispitivanog tijela.
5. Zračenje materije (ispitno zračenje): Svako tijelo zračenjem komunicira s drugim tijelima od istog materijala. Ako se metalni predmet izgubi, postavljanjem uzoraka istog metala na to područje stvorit će se mreža sekcija. Visak reagira isključivo na zračenje sličnih materijala.
6. Okomiti stupac: Ima ga iznad i ispod svakog objekta, ali samo u uvjetima stabilnih atmosferskih prilika. U lošem vremenu, ovaj se stup raspršuje u zbunjujuće magnetske refleksije.
7. Radiestezijski odrazi: Pri olujnom vremenu ili izrazito jakom suncu stvaraju se lažne slike koje "plešu" oko objekta. Iskusni analitičari mogu iz tih pojava izvući korisne podatke, poput dubine ili kapaciteta vode, slično proučavanju odraza u zrcalu.
8. Brojevi i smjerovi oscilacija: Svaki materijal ima svoj "kod" u obliku broja oscilacija i krugova koje visak napravi. Na primjer, i bakar i voda daju broj sedam, ali su odvojeni kutom baznog zračenja (45° jugozapadno za bakar, 30° sjeverozapadno za vodu). Svaki praktikant može odrediti svoje vlastite kutove i brojeve tijekom vremena, pod uvjetom da ih dosljedno primjenjuje.
9. Spirale: Pri analizi osnovnog zračenja visak često počinje izvoditi specifične spiralne pokrete koji nalikuju kružnim stepenicama.
10. Oblici i figure: Ako se istraži teren iznad skrivenog objekta, instrument će na površini oslikati točne konture i oblik zakopanog tijela.
11. Promjene težine instrumenta: Tijekom rada javlja se subjektivni osjećaj promjene težine njihala. U potrazi za izvorima energije može se činiti puno težim, dok se u određenim situacijama, poput dijagnoze ozbiljnijih zdravstvenih problema na određenom dijelu tijela, visak može činiti bestežinskim, kao da čovjek drži samo praznu nit.
12. Blijeđenje: Kao i kod prijema radio valova gdje signal neobjašnjivo slabi i jača, slična se pojava događa i kod korištenja viska. Ovaj učinak uzrokuje besprijekoran rad instrumenta nekoliko minuta, a zatim potpuno prestaje raditi. Zapaženo je da se feding najčešće događa neposredno prije naglih atmosferskih promjena ili jake seizmičke aktivnosti (potres). Pojave uglavnom traju jedan do dva sata, a ako traju cijeli dan, često se poklapaju s velikim katastrofama uzrokovanim promjenama u Zemljinom magnetskom polju.

Metode za ublažavanje blijeđenja

Iako se kod pojave fedinga snažno preporuča prekinuti sve važne istraživačke radove kako bi se izbjegli pogrešni zaključci, u stručnoj literaturi spominju se tri metode za njegovu neutralizaciju:

• Pokazivanje lijeve ruke u smjeru Sunca s podignutim prstom ili šiljastim predmetom.
• Konstantno prilagođavanje duljine niti, provlačenje niti kroz prste dok visak ne stabilizira kretanje.
• Upotreba mnogo težeg viska koji se podiže na višu visinu gdje efekti blijeđenja prestaju raditi.